BLAZOVIĆ, Augustin

BLAZOVIĆ, Augustin (Franjo, Blazovich), pisac (Frakanava, njem. Frankenau, Gradišće, 29. I 1921). Osnovnu školu s dvojezičnom nastavom pohađao je u rodnom selu, gimnaziju 1932–40. kod benediktinaca u Kisegu (Kőszeg). Stupio je 1940. u Benediktinski red u Pannonhalmi, gdje je studirao teologiju. God. 1947. završio je u Budimpešti studij matematike i fizike, a u Beču studirao filozofiju i sociologiju 1949–53, gdje je postigao 1953. doktorat iz filozofskih znanosti. Od 1946. do 1948. predavao je matematiku i fiziku u benediktinskoj gimnaziji u Budimpešti, a od 1949. dušobrižnik je Gradišćanskih Hrvata u Beču i prefekt te vicerektor u bogoslovskom sjemeništu Željezanske biskupije u Beču. Od 1977. poglavar je mađarskih benediktinaca u zapadnoj Evropi. — B. pripada krugu gradišćanskih pisaca koji na nasljeđu Mate Meršića Miloradića književno oblikuju hrvatsku problematiku Gradišća. Obrađuje povijesne, religiozne i rodoljubne teme te motiviku iz suvremenog života. Od 1949. objavljuje u hrvatskom tisku u Gradišću: Naš tjednik (Beč 1949–60), kalendar Gradišće (Željezno 1949–83), Glas (Beč 1957–64), Hrvatske novine (Željezno 1960–83) Novi glas (1969–83). Uređivao je Crikveni glasnik Gradišća (Željezno 1956–78). Surađuje i u publikacijama Glas Koncila (1964, 1970), Danica (1967), Kana (1970). zbornik Gradišćanski Hrvati (1973), Oko (1978). Na pozornicama u Filežu (Nikitsch), Menovu (Minihof), Velikom Borištofu (Gross Warasdorf) i Klimpuhu (Klingenbach) izvedene su mu drame u kojima zapleti izviru iz hrvatske dijaspore (Koliko smo, to smo, 1960; Jutro, na podne, na večer, 1969), iz suprotnosti sela i grada, rastakanja tradicionalnog društva i patrijarhalne obitelji (Hiža Drašković, 1959; Gospodin Špan, 1974; Popareni zaručnjak, 1981; Skrbitelji sirot, 1982). Autor je i misterija Noe (1969), Ribar ljudi (1975), Vratarica nebeska (1980). Povijesni roman o Nikoli Jurišiću i doseljenju Hrvata u Gradišće Gavran i šćipavac izlazio je u nastavcima u Crikvenom glasniku Gradišća (1962–65), a proza iz seljačkog života Veliki i Mali File u kalendaru Gradišće (1974–83). Autor je i višesveščanoga hagiografskog djela Sveci u crkvenom ljetu te na mađarskom o životu Sv. Benedikta Európa védőszenje (Zaštitnik Evrope). Njegova poezija pridonosi razvoju književnog standarda gradišćanskohrvatske čakavštine, a po izrazu približuje se suvremenim pjesničkim nastojanjima. Prevodio je s njemačkog (R. Dehmel, G. Trakl), francuskog (P. Verlaine, A. Rimbaud), mađarskog (E. Ady), poljskog (S. Mrožek) te s latinskog Psalme (Beč 198l). Za prozu Od Vulke u Velebit dobio je nagradu Hrvatskoga štamparskog društva (1967), za komediju Popareni zaručnjak Nagradu »Ignac Horvat« (1980). a 1981. nagradu pokrajine Burgenland za književni rad.