BOBALJEVIĆ, Miho Kuko

traži dalje ...

BOBALJEVIĆ, Miho Kuko, pjesnik (Dubrovnik, XVII st.). Pripadao je pučkom ogranku obitelji. Za boravka u Dubrovniku pjevao je isključivo na hrvatskom, ali je, baveći se duže vremena trgovinom u Napulju, pisao i epigrame na talijanskom. Jedan od njih, četverostih posvećen dominikancu Vicku Komnenu, pučaninu iz Slanog, koji je tvrdio da je potomak carske bizantske obitelji, objavljen je u djelu Lorenza Miniata Le Glorie cadute dell’ antichissima ed augustissima famiglia Comnena (Venecija 1663). I. Đurđević navodi da njegove hrvatske pjesme kolaju u rukopisima, što spominje i S. M. Crijević.

LIT.: S. Slade: Fasti litterario-ragusini. Venetiis 1767. — P. Popović: Iz pisma Ignjata Đordića popu Rafu Miliću. Nastavnik, 12(1901) 1, str. 29, 32. — P. Kolendić: Komentar uz Đurđevićeva biografska dela (u: Biografska dela Ignjata Đurđevića, Beograd 1935,116, 164). — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 2/3. Zagreb 1977, 460.
 
Neven Budak (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BOBALJEVIĆ, Miho Kuko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 1.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/bobaljevic-miho-kuko>.