BOBALJEVIĆ, Vuk

BOBALJEVIĆ, Vuk, diplomat (Dubrovnik, srpanj/kolovoz 1419 — Ugarska, na početku studenoga 1457). Sin Vlaha iz plemićkog ogranka obitelji. K. Jireček, držeći navode S. M. Crijevića o Vuku sinu Mihovilovu pogrešnim, upravo je ovog Vuka smatrao onim humanističkim pjesnikom kojemu je Ivan Lovro Regin sredinom XV st. bio posvetio nekoliko pjesama. B. Krekić drži vjerojatnijim Crijevićev podatak. Naslijedivši još 1435, očevu imovinu, Vuk se bavio trgovinom, ali neuspješno, pa je obitelj ostavio u dugovima. Četrdesetih godina oženio se Petrunjelom Đurđević, s kojom je imao kćer Nikoletu i sina Vlaha. Za boravka u Dubrovniku obavljao je različne službe. Znamenita je, međutim, njegova diplomatska aktivnost. Stupivši u službu ugarskog vojskovođe Jánosa Hunyadija, u njegovoj je misiji posjetio 1447. Dubrovnik, gdje mu je vlada dala brodove da ga s pratnjom prevezu u Mletke. God. 1451. pošao je u dubrovačkom poslanstvu bizantskom caru Konstantinu XI u Carigrad i braći mu, despotima na Peloponezu, te ishodio da se Dubrovčani oslobode carina. Potom je s Lovrom Ranjinom bio u neuspjelu mirovnom poslanstvu u Vladislava, sina hercega Stjepana Vukčića Kosače, i u samog hercega, za hercegova rata s Dubrovnikom (1451–54). God. 1454. iz Ugarske je kao poslanik kralja Ladislava V krenuo u južnu Italiju aragonskom kralju Alfonsu I radi organiziranja zajedničke protuturske akcije. Usput je Vuk izmolio oslobođenje svih Dubrovčana iz aragonskih zatvora. Iste ga je godine dubrovačka vlada izabrala za poslanika njemačkom caru Fridrichu III i potom ga angažirala da djeluje protiv politike hercega Stjepana prema Dubrovniku. B. se ubraja među najveće dubrovačke diplomate XV st. (Krekić). Bio je cijenjen na ugarskom dvoru (stekao je i ugarsko plemstvo) primajući delikatne diplomatske zadatke, a kao takav posebno je povjerenje uživao u Dubrovniku.