BOBALJEVIĆ, Vuk

BOBALJEVIĆ, Vuk (Vukša, Voltius Bobalius, Volcius Michaelis de Bobalis), humanist i pjesnik (Dubrovnik, na početku XV st. — Dubrovnik, u listopadu 1473). Pripadnik plemićkog ogranka obitelji, sin Mihovilov (Mihov), koji se u dokumentima spominje 1423–56. Ponekad se zamjenjuje s diplomatom Vukom Vlahovim, a zabunu je unio K. Jireček. Navod S. M. Crijevića da je Vuk, kojemu je dubrovački kancelar Regin posvetio nekoliko pjesama sredinom XV st., sin Mihov (Voltius, Michaelis filius), Jireček je držao pogrešnim, iznoseći kako se radi o Vlahovu sinu Vuku. U novije vrijeme B. Krekić misli da bi pjesnik morao biti jedan od dvaju Vuka koji se u isto vrijeme spominju kao sinovi Mihovi (Michaelis), i to onaj koji je umro 1473, posebno stoga jer je taj ostavio oporuku »s kitnjastom dikcijom«. Vjerojatno je, dakle, tome Vuku dubrovački kancelar Ivan Lovro Regin iz Feltre (Johannes Laurentius Reginus Feltrensis), talijanski i latinski pjesnik, posvetio deset svojih talijanskih pjesama. Nalaze se u rukopisu među 158 latinskih i talijanskih sastavaka, većinom prigodnica, nastalih, kako je utvrdio M. Rešetar, između 1435. i 1469. i to uglavnom za boravka u Dubrovniku. Regin svoje pjesme posvećuje talijanskim suvremenicima i nekolicini Dubrovčana, koji su sačinjavali određen humanistički krug u svome gradu sredinom XV st. Uz Vuka, spominje Paskvala i Nikolu Restića, Junija Gradića, Stjepana Gučetića, Franu Benešu, Marina Dimitrovića, Margaritu Đurđević i dr. U pjesmama posvećenim Vuku hvali Regin njegovu elokvenciju, bogatu knjižnicu, njegovanje čistog Petrarke, a posebno njegov uzvišen i otmjen stih (»quando uidi tua rima alta e gentile«). Reginove pjesme objavio je M. Rešetar (Građa za povjest književnosti hrvatske, 1901, 3). Na žalost, do danas nije poznata ni jedna Vukova pjesma.