BOČIĆ, Antun (Anton, Bodčić, Vozić, Vožić, Wočić), glagoljaš (Modruš, poč. XVI st. — ?, nakon 1563). Rodom je iz Modruša. Najprije je bio kancelar i pisar kneza Bernardina Frankapana (umro 1529), zatim se spominje kao građanin Metfike, gdje je 28. VIII 1559. prisustvovao sastanku glagoljaša Hrvata koji su pregledali Konzulove i Dalmatinove rukopisne prijevode te ih odobrili izjavivši da bi se rukopisi mogli izdati i ćirilicom. U pismu koje je 19. I 1563. uputio Josipu Cvečiću u Metliku (potpisan Anton Bodčić) izjavljuje da je jezik u pregledanim hrvatskim knjigama, koje se tiskaju u Tübingenu, »čist, istini hrvacki jezik i prave riči«, što je potvrdio i pečatom glasovitoga protestantskog propovjednika Grgura Vlahovića, »prodikanta metličkoga«. Kako se razabire iz toga pisma, on je isto to izjavio 1559. i za rukopise Stjepana Konzula Istranina »ka pisma bihu dobra i razumna hrvackim jezikom«. — Među sudionicima glagoljaškog skupa u Metliki 1559. uz Antuna spominje se i Mihovil Bočić, pristaša protestantizma, dobar poznavatelj hrvatskog jezika i glagoljice.
LIT.: I. Kostrenčić: Urkundliche Beiträge zur Geschichte der protestantischen Literatur der Südslaven in den Jahren 1559–1565. Wien 1874. — I. Kukuljević Sakcinski: Pavao Skalić. Zagreb 1876, 3. — Isti: Glasoviti Hrvati prošlih vjekova. Zagreb 1886, 102, 115. — F. Bučar i Đ. Šurmin: Hrvatski prilozi povijesti reformacije. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 6(1904) str. 185–191. — F. Bučar: Povijest hrvatske protestantske književnosti za reformacije. Zagreb 1910. — E. Tarczay. A reformácio Horvát-Szlavonorszǵban. Debrecen 1930, 18–19. — M. Mirković: Matija Vlačić Ilirik. Zagreb 1960, 416–417.
Zvonimir Bartolić (1989)
