BOGAŠINOVIĆ, Petar
traži dalje ...BOGAŠINOVIĆ, Petar, ranarnik i pjesnik (Dubrovnik, oko 1625 — Dubrovnik 13. IX 1700). Pripada dubrovačkoj pučanskoj obitelji koja se spominje i u oblicima Bogascini, Bogašini, Bogašin. Kao brijač obavljao je i dužnost ranarnika. God. 1652. oženio se Lukrecijom, kćeri dubrovačkog kirurga Petra Danese, koji mu je 1663. oporučno ostavio svoje knjige i kirurške instrumente. Službovao je više puta na Lastovu: 1651/52. bilježnik; 1656, u vrijeme neke opake bolesti, liječnik; 1661. vicekancelar i poslije kancelar. Od 1674. opet je brijač u Dubrovniku, potom dulje vremena pisar i depozitar u dubrovačkoj žitnici (1672–1700). Pri tome je imao neprilika, pa je 1691. odgovarao na sudu zbog loše kvalitete žita. B. se bavio i trgovinom (1680. otvara dućan na Placi) i ulaganjem u nekretnine. Sin Tomo bio je liječnik u Dubrovniku, a mlađi Frano zamijenio je od 1700. oca kao depozitar u žitnici, zatim bio je osuđen zbog pronevjere i dugo odsutan iz Dubrovnika. Petrova je unuka pjesnikinja Lukrecija. God. 1685. prateći u Italiju Miha Antunova Đurđevića Bunića na liječenje, dao je B. tiskati svoja djela o vlastitu trošku. Najvažnije među njima, spjev u tri pjevanja Beča grada opkruženje od cara Mehmeta i Kara Mustafe velikoga vezira, ispjevan u dva navrata (1683, 1685), posvećen je Petru B. Ricciardiju, Dubrovčaninu, počasnom županu Like i carskom generalu, koji se proslavio u bitki pod Bečom. B. se, posebice u prvom dijelu, ugledao na talijanskog pjesnika Vincenza da Filicaia (Sopra l'assedio di Vienna), gdje se uznosi kršćanstvo, dok je u drugom dijelu više naglašena domaća dubrovačka komponenta. Spjev je pisan u vrijeme kad se Dubrovačka Republika tješnje vezuje uz Austriju. Zbog aktualnosti tematike djelo je bilo popularno i sačuvalo se u mnogobrojnim prijepisima; u XVII i XVIII st. tiskana su tri izdanja, a V. Vuletić Vukasović objavio je samo prvi dio. Dubrovački biografi i I. Kukuljević Sakcinski spominju nekoliko Petrovih molitvenika prigodna značenja, tiskanih u Italiji u knjižicama skromna izgleda, među kojima su neki sačuvani. Izdao je o svom trošku Sedam salama pokornijeh kralja Davida Stijepa Đurđevića (Padova 1686), uvrstivši i nekoliko svojih duhovnih pjesama. Dubrovački prigodničari (sin Tomo, M. Frančesković i I. Filipi) posvetili su mu nekofiko latinskih epigrama i oda (objavljeno u dva sveska njegova glavnoga djela i u Crijevića), dok ga je Đ. Ferić u rukopisnoj zbirci Ragusionorum poetarum qui Illyrica Lingua scripserunt (Knjižnica Male braće u Dubrovniku i Bogišićeva biblioteka u Cavtatu) počastio elogijem Petri Bogascinii de Viennae obsidione. Njegov književni rad nisu cijenili dubrovački pisci (S. Crijević, S. Slade Dolci, F. M. Appendini), a ni današnji književni povjesničari ne ističu njegovo pjesništvo. Ipak neki ističu verističke detaljne opise u spjevu o opsadi Beča i njegovu zanimljivost kao kulturno-povijesno svjedočanstvo.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
BOGAŠINOVIĆ, Petar. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 2.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/bogasinovic-petar>.