BOGDANIĆ, Mirko Danijel

BOGDANIĆ, Mirko Danijel (Daniel Emerik), astronom i matematičar (Virovitica, 5. XI 1762 — Budim, 31. I 1802). Školovanje je vjerojatno započeo u Zagrebu, a od 1778. nastavio u Pešti. God. 1782–85. na Sveučilištu je u Budimu, odn. Pešti, gdje mu matematiku predaje Joseph Mitterpacher. Od 1785. nastavnik je grčkog jezika i matematike u Kraljevskoj akademiji u Velikom Varadinu. Tu se bavio matematikom i rješavao problem podjele zadanoga geometrijskog lika uz zadane uvjete. Od 1788. postaje mjernik za regulaciju rijeka u Tamiškom okrugu. U okviru svoga posla bavi se triangulacijom i u vezi s tim astronomijom. Na prijedlog Dvorske komore peštansko Sveučilište dodijelilo mu je stipendiju za usavršavanje u astronomiji, pa se 1793–95. usavršavao na bečkom Sveučilištu kod astronoma F. P. Triesneckera. Tada se bavi teorijskom astronomijom, posebno stazama kometa, o čemu piše raspravu De orbitis cometarum. Astronomske radove objavljuje u časopisu Heidelberger Archiv (1795). God. 1796. dobio je mjesto drugog asistenta u sveučilišnoj zvjezdarnici u Budimu, a 1798. postaje prvi asistent. Tu zajedno s F. Taucherom motri pomrčine Jupiterovih satelita i okultacije zvijezda, što je bilo važno za određivanje zemljopisnih koordinata. Svoja astronomska motrenja objavljuje u bečkome astronomskom časopisu Ephemerides astronomicae (1799, 1800, 1801, 1802). God. 1798. bio je određen da surađuje s kapetanom J. Lipszkym na izradbi zemljopisne karte Ugarske i susjednih zemalja, u koju je bila uključena i Hrvatska. Kako je kartu trebalo izraditi na temelju točnih astronomskih motrenja, B. je takva opažanja obavio u mnogim mjestima i gradovima, među kojima u Rijeci, Karlobagu, Dubici, Petrovaradinu i Zemunu. U tom je radu imao mnogo teškoća. Svoja motrenja redovito je slao Ludwigu Schediusu u Peštu, a on ih je dostavljao astronomu Franzu Xaveru Zachu da ih objavi u svom časopisu Monatlichen Correspondenz zur Beförderung der Erd- und Himmels- Kunde (Gotha). Zach je tim izvještajima dodao mnoge bilješke iznoseći svoje mišljenje o rezultatima i hvaleći Bogdanićev rad. Kad je dobio od Zacha i Schediusa motrenja u drugim gradovima, B. je sâm izračunavao zemljopisne koordinate mjesta u kojima je obavljao astronomska motrenja. Često su takva izračunavanja na temelju Bogdanićevih motrenja obavljali i drugi astronomi, osobito Zach. Početkom 1800. razbolio se i vratio u Budim, ali je već iduće godine nastavio putovati po Ugarskoj, utvrdivši ukupno više od 150 točnih zemljopisnih širina i nekoliko zemljopisnih dužina. Na putovanju je obolio od tuberkuloze i ubrzo umro u Budimu. Na temelju Bogdanićevih podataka Lipszky je 1806. objavio zemljopisnu kartu Ugarske i Hrvatske pod nazivom Mappa Generalis Regni Hungariae partiumque adnexarum Croatiae, Slavoniae et Confinionum Militarium. Potkraj života započeo je rad na djelu Mechanica coelestis, koje je ostalo nedovršeno. U zvjezdarniei Konkoly u Budimpešti sačuvao se njegov dnevnik astronomskih opažanja s budimske zvjezdarnice i putovanja. Bavio se i književnošću; autor je latinskih prigodnica. Pokušao je izdavati novine na hrvatskom jeziku, hoteći poboljšati poljodjelstvo i seosko gospodarstvo u Hrvatskoj, unaprijediti poznavanje domovinske povijesti i poboljšati znanje narodnoga jezika. Iako mu je dozvola izdana 1792, novine nije počeo izdavati. Zamislio je napisati i cjelokupnu povijest svijeta na hrvatskom jeziku, ali je objavio samo prvi svezak 1792. u Beču pod naslovom Događaji svieta, u kojemu je obradio najstariju povijest prednjoazijskih naroda.