BOGLIĆ, Ante R.
traži dalje ...BOGLIĆ, Ante R. (Antun), pjesnik, publicist i glumac (Ston, 14. XII 1896 — Zagreb, 3. VII 1949). Osnovnu školu polazio u Stonu (1902–06), poljodjelsku u Splitu (1907–09), učiteljsku u Arbanasima (1910–15). Bio je član revolucionarne omladinske organizacije. Početkom I svjetskog rata bio je na talijanskoj fronti, ali je 1915. dezertirao u Beograd. God. 1919. oficir je u vojsci Kraljevine SHS, koju 1920. napušta te kao slijepi putnik, radnik i pjevač putuje po Italiji, Njemačkoj, Španjolskoj, Austriji i Češkoj. Pjevanje je kraće vrijeme učio u Zagrebu, gdje je radio kao novinski korektor (Domovina) i radnik na gradilištima. Od 1921. pjevač je u zboru zagrebačke Opere, odakle je otpušten 1923. zbog organiziranja štrajka. Zatim je putujući glumac, član operetne trupe u Vršcu te beogradske Opere. God. 1930. postao je tajnik Mesnog udruženja glumaca u Beogradu, zatim Centralne uprave udruženja glumaca. Od 1935. do 1938. solist, potom tajnik beogradske Opere do 1941, kad je kao komunist otpušten. Prelazi u Zagreb, gdje je, od 1942. do zatvaranja 1944, kazališni sufler i aktivist u NOP-u. Oslobođenje je dočekao kao ustaški talac u zatvoru u Zagrebu. Od 1945. tajnik je zagrebačke Opere, od 1947. referent za književnost pri Ministarstvu prosvjete i tajnik Društva književnika Hrvatske, a od 1948. tajnik Matice hrvatske. — B. se javio u beogradskomu književnom krugu lijevo orijentiranih pisaca pjesmama Mornaru što plovi u Crno more i Pijanstvo (Mlada Jugoslavija, 1923, 7/8). Pjesme sa socijalnim i revolucionarnim temama (Španski događaji, Klasje, Kmetovi, Razgovori s vjetrom, Poema o trideset i trojici obješenih) te članke u kojima se zauzima za književni realizam (M. Gorki, R. Zogović, J. Popović, O. Davičo i dr.) objavio je u publikacijama Vijenac (1923–25), Literatura (1924), Volja (1924, 1927, 1928), Književni sever (1926–28), Misao (1926–29), Južni pregled (1927–28, 1931, 1935), Književna kritika (1927–28), Srpski književni glasnik (1928, 1930, 1933, 1939), Život i rad (1928–30, 1937–41), Nedelja (1933–35), Osvit (1933), Glumačka reč (1935, 1936), Naša stvarnost (1937, 1938), Slobodna misao (Toronto 1937), Umetnost i kritika (1939), Narodna čitanka (1941) i dr. Šifra mu je bila AER. God. 1930. bio je optužen zbog pjesme Crvena konjica, tiskane u zbirci Knjiga drugova (1929). Knjiga Crteži s periferije (1930) jedna je od prvih zbirki socijalne poezije u nas. Njegova pjesma Španija se oslobađa uvrštena je u knjigu Španija (1937). Pjesmama je zastupan u antologiji Jugoslavenska revolucionarna poezija (1956), zborniku Poezija bunta i otpora (1976), a više njih je i uglazbljeno (L. Županović, Buntovnička, prema pjesmi Patničko pleme i dr.). Ciklus pjesama iz rukopisne ostavštine objavljen je u Mogućnostima (1954, 7). Nedovršeni roman (odlomak tiskan u Stožeru, 1931, 3/4), više pripovijedaka, nedovršenu dramu, pjesme i članke čuva kći Mira, novinarka i filmska kritičarka. Neke su mu pjesme prevedene na češki, poljski i njemački. — Kritičari su Boglića nazvali revolucionarnim romantičarom (Jovan Popović) i pretečom naše socijalne književnosti (Šime Vučetić), a njegove pjesme »poetskom fiksacijom jednog našeg povijesnog trenutka« (Novak Simić).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
BOGLIĆ, Ante R.. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 5.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/boglic-ante-r>.