BOKŠIĆ, Žore

BOKŠIĆ, Žore (Džore, Zore, Çore, Boxa, Bochxa, Bochsa, Bocsa, de), trgovac i protovestijar (upravitelj dobara) bosanskih kraljeva (Dubrovnik, prije 1330 — Dubrovnik, u siječnju 1400). Sin Bokše, kamenara u Dubrovniku, otac Katarine, bake pjesnika Dž. Držića i prabake književnika M. Držića. Oko 1350. odlazi u Bosnu, kupuje i preprodaje bosansko roblje te trguje olovom, bakrom i solju. Vješto je koristio povoljne prilike Tvrtkove vladavine, koja je omogućivala slobodniju trgovinu s primorskim gradovima, posebno s Dubrovnikom. Zajedno s bratom Matkom zadužuje se u dubrovačkih kreditora, a već 1367. samostalno posluje kao vješt i okretan trgovac. God. 1369. nabavlja veće količine bakra i olova koje prodaje u Veneciji. S bratom Matkom i Tvrtkom Bjelojevićem zakupljuje 1376. sve carine u Bosni želeći ostvariti monopol na izvoz bosanskog olova, na što ogorčeno reagira dubrovačka vlada. Iskoristio je pogodnosti koje je Dubrovnik nudio za uvoz olova iz Bosne te razvio razmjenu dubrovačke soli za olovo. Sol je uvozio iz Brindizija i s Krfa preko Dubrovnika do ušća Neretve pa dalje u unutrašnjost. Oko 1385. jedan je od najpoznatijih izvoznika olova. Oko 1390. stalno je u Bosni zbog poslova na bosanskom dvoru, a u Dubrovniku ga u svemu zastupa žena Maruša te sluge i poslovni zastupnici. Uživa velik ugled na dvoru kralja Tvrtka, posredujući za njega u kupovinama i sporovima. Posjeduje imanja u Bosni, a kuću vjerojatno u Visokom. Od 1392, za kralja Dabiše, B. je protovestijar bosanskog kralja. Na tomu utjecajnom položaju ostao je do smrti. Bio je povjerljiva osoba kralja Dabiše, koji ga kao poslanika šalje 1394. u Veneciju da uredi pitanje bosanskih galija u mletačkim arsenalima. Kralj o tome izdaje i povelju »na Ceceni u dvorih rečenoga našeg protovestijara«. Dolaskom kraljice Jelene na vlast B. je zakupac komore, olovske i drijevske carine, zbog koje se sukobljuje s Dubrovnikom. Istodobno poslanik je Republike, koja moli od njega da posreduje u kraljice, kako bi potvrdila stare povlastice Dubrovniku. Nemiri u Bosni i česte promjene vladarâ nisu izmijenili njegov položaj, pa je i za kralja Stjepana Ostoje i kraljice Jelene Grube usko vezan uz bosanski dvor, vjerojatno i kao velikaš. K tome je zaslužan građanin Dubrovnika, zastupa njegove interese, član je elitne Antuninske bratovštine, dobrotvor grada (crkva Sv. Dominika), ima kuću i posjed u Konavlima, koje je nakon njegove smrti kupio knez Radoslav Pavlović. Oporukom sastavljenom u studenom 1398. ostavio je ogroman iznos od 10 000 dukata. — Trgovačkom djelatnošću bez premca u ono doba B. je poticao razvitak bosanske privrede, osobito bosanskih rudnika. Inicijator je i privrednog rasta Dubrovnika, koji je, zahvaljujući njemu, proširio prekomorsku trgovinu s Italijom, sjevernom Afrikom i Venecijom, a preko nje i s evropskim tržištem. Posebno je njegovo značenje za udio Dubrovnika u životu srednjovjekovne Bosne. Njegov uspon osvjetljuje razvitak feudalnih odnosa u Bosni te formiranje i razvoj građanstva, društvenih i privrednih odnosa Dubrovnika i Bosne u drugoj pol. XIV st. Dokumenti o Bokšićevu životu i radu pohranjeni su u Historijskom arhivu u Dubrovniku.