BOLKOVIĆ PIK, Gašpar, slikar i grafičar (Rab, 19. V 1929). Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti 1951. u Zagrebu (I. Režek, specijalka M. Detoni). Bio je nastavnik likovnog odgoja u Varaždinu i Čakovcu. Od 1967. živi i radi u Ravensburgu u SR Njemačkoj. U ljetnim mjesecima (od 1965) boravi i priređuje izložbe u vlastitoj galeriji »Pik« u Rabu. — Njegova grafika i slikarstvo izrazite je dinamičnosti; B. nastoji izravno djelovati na gledaoca smjelim kolorističkim sudarima i narativnošću, u ranijem razdoblju i tematikom (Njegovateljica mačaka, Mačke na vrućem krovu, Fantazija o morskoj pjeni, Milano u znaku Motta, Oštrine i blagosti proljeća). Postupno se u njegovu repertoaru kao dominanta nameće domaći kraj u mnogobrojnim varijantama (zvonici, portali i pročelja, zidine i pjacete, skalinade s likovima u silhuetama, vedute iz Varaždina i Zagreba) te simbolične vizije iz srednje Evrope. Minucioznim crtežom dočarava morsku faunu (ježevi, ribe, zvijezde i klobuci) u širokoj kolorističnoj paleti: žarko crvenilo i narančasto-žuto u tirkiznim modro-zelenkastim tonovima. Slike ostvaruje na naivan, neposredan i privlačan način, reducirajući ih na bitne, ponekad nefigurativne, tijekove. Bavi se kiparenjem i ilustracijom. Izlagao je samostalno u Čakovcu (1956, 1965, 1966), Varaždinu (1956, 1961, 1964), Zagrebu (1957. s D. Puljević; 1959. »Tornjevi i odrazi« s tekstovima Slobodana Novaka), Rabu (1959, 1960, 1961, 1965, 1970), Beogradu (1960. »Tornjevi i odrazi«), Dortmundu (1963), San Marinu (1964), Berlinu (1967), Ravensburgu (1967, 1969, 1972, 1974, 1976), Stuttgartu (1970), Biarritzu (1971), Bruxellesu (1971), Parizu (1972), Düsseldorfu (1975) te na skupnim izložbama.
LIT.: J. Depolo: Dušica Puljevié i Gašpar Bolković u salonu LIKUM. Vjesnik, 18(1957) 26. V, str. 6. — Ž. Grbac: U znaku tornjeva. Novi list, 13(1959) 20. IX, str. 4. — S. Novak: Gašpar Bolković-Pik (predgovor katalogu izložbe u San Marinu). Zagreb 1964. — I. Hodak: Vezan uz rodno mjesto. Novi list, 22(1968) 3–4. VIII, str. 8. — L. Šuljić: Grad i otok Rab. Rijeka 1972, 71–73.
Zdenko Šenoa (1989)
