BONAČIĆ

BONAČIĆ, bračka obitelj. Prema predaji, nekoć su se nazivali Dobranić (plemići Dobranići spomenuti su u bračkim ispravama iz XIII st.). Držali su se plemićima i imali grb, ali nisu bili primljeni u bračko plemićko vijeće već su ih ubrajali među privilegirane otočke obitelji. Jedan obiteljski ogranak primljen je prije 1716. u plemićko vijeće Skradina. Prezime B. zabilježeno je i u popisima pučana u Nerežišćima (1574. i 1625). Obitelj je na Braču nastanjena u Milni, gdje se spominje u maticama od 1698, a od 1711. i u obliku Bonacci; poznat je i oblik Bonači. Različiti ogranci imali su uz prezime i nadimke (Berkuljić, Dorić, Gardelin, Guić, Jurjević, Kresić, Mandinić, Pagari, Proti, Sargo i dr.). Već početkom XVIII st. bili su vlasnici manjih brodova (1715) a poslije, u XIX st., posjedovao je ogranak Bonačić Mandinić više karata u barkovima duge plovidbe te parobrodima (oko 1888). Bonačići su i kapetani na brodovima drugih vlasnika, primjerice Božo, kapetan splitskog barka »Junak« (1873/74, na putu iz Londona u Bataviju). Bili su i brodograditelji. Mate je 1796. u Milni gradio brod za pelješkog pomorca Jozu Orebića. U XVIII st. djelovali su pravni pisac i svećenik → FRANO te šibenski biskup → JERONIM BLAŽ, sin Ivanov; Ivan je s bratom Petrom primljen u skradinsko plemićko vijeće (prije 1716). U XIX st., za hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji, isticali su se brački Bonačići kao pristaše Narodne stranke. Kad su narodnjaci preuzeli upravu općine u Milni, bio je načelnik Mate (1875–78). Ivan Bonačić Mandinić jedan je od osnivača i prvi blagajnik, a Mate (vjerojatno isti) i Frane, članovi prve uprave čitaoničkog društva Milnarsko narodno posijelo (osnovano 1874, počelo djelovati 1875). Jedan od predsjednika društva bio je i brodovlasnik, kapetan i veleposjednik Ante Bonačić Mandinić (umro 1916). U XIX st. djelovao je numizmatičar → MARKO, a u XX st. kontraadmiral JNA → JURAJ BONAČI, general-major JNA → ĐORĐO, pravnik i financist → IVAN BONAČI, glumci → MATE i → BRANKO BONACCI, slikar → SILVIJE BONAČI-ČIKO, inženjeri i sveučilišni pedagozi → ZORAN BONAČIĆ MANDINIĆ i → OGNJEN BONACCI, sportaši → DUJE i → OZREN, nastanjeni u Splitu, Zagrebu i dr. — Mnogi Bonačići iselili su u XIX i XX st. u inozemstvo. U Čileu su brodograditelji braća Karlo (Dragutin) i Danijel Bonačić Dorić osnovali oko 1895. veliko brodogradilište u Punta Arenasu. Oba brata bila su među osnivačima Hrvatske čitaonice u istom gradu (1899/1900), prve institucije s narodnim hrvatskim imenom u Južnoj Americi. Sin Karla bio je pisac i publicist → LUKA. Industrijalac Ivan Bonačić Sargo (Ivan Sargo, 1862–1921) imao je znatnog udjela u proizvodnji salitre u Čileu. God. 1900. osnovao je u gradu Iquique s više našinaca tvrtku »Sargo y Cia« i nekoliko tvornica za preradbu salitre (»Sloga«, »Hrvatska« i dr.); poslije je u istom gradu bio suvlasnik tvrtke »Sabioncello y Sargo«. Svoj veliki imetak ostavio je oporučno rodnoj Milni. Bonačići su iselili i u druge južnoameričke zemlje (Argentina, Bolivija, Peru). U SAD se spominje Ivan Bonači kao predsjednik »Yugoslav Trading Co. Inc.« u New Yorku (oko 1922), a Jure kao predsjednik društva »Milnarska sloga« (1924) u istom gradu. Nastanjeni su i u Australiji te u više evropskih zemalja. — Ogranak Bonačić Crivellari nastao je ženidbenim vezama sa šibenskom obitelji Crivellari. Među njima istaknuo se u XVIII st. pjesnik → JURE. Prezime tog ogranka zabilježeno je na Braču u maticama Milne (1739) i Postira (1762; oblik Bonacci Crivellari). — U maticama Bobovišća zabilježeno je prezime Krstulović Bonačić, a u onima u Nerežišćima »magister Bonačić alias Filipić« (1662).