BORČIĆ, Marija

traži dalje ...

BORČIĆ, Marija, rođ. Frankl, pjevačica i pedagog (Zagreb, 19. X 1909). Studirala je pjevanje kod Marije Kostrenčić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i diplomirala 1935. Još je za studija započela karijeru koncertne pjevačice, a 1943. debitirala u Operi HNK u Zagrebu ulogom Amelije (G. Verdi, Krabuljni ples). Iste je godine postala stalnom članicom Opere nastupajući sve do 1951. u glavnim sopranskim ulogama. Tada se zbog bolesti povukla s pozornice i posvetila pedagoškom radu te najprije bila nastavnik u muzičkim školama »Pavao Markovac« i »Vatroslav Lisinski« (1951–61), zatim na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1961–81; od 1974. redoviti profesor). — Kao koncertna pjevačica priređivala je solističke recitale u Zagrebu, Rijeci i dr., interpretirajući vokalnu glazbu različnih stilskih razdoblja; uz to je sustavno promicala vokalnu liriku domaćih autora. U zagrebačkoj je Operi kreirala uloge mladodramskog soprana: Leonoru (G. Verdi, Trubadur), Groficu (W. A. Mozart, Figarov pir), Đulu (J. Gotovac, Ero s onoga svijeta), Lizu (P. I. Čajkovski, Pikova dama) i dr. — Pjevačica voluminozna glasa, sigurne impostacije, ujednačenih registara, kristalno čistih visina, zvučnih i u najtišem pianu, uz to dotjerane vokalne tehnike, ostvarila je u svojim interpretacijama umjetnički zaokruženu sintezu glazbene fraze i riječi stekavši trajne zasluge za obogaćenje operne i koncertne umjetnosti u Hrvatskoj. Kao pedagog svoju je umjetnost pjevanja i glazbenu kulturu prenosila brojnim učenicima odgojivši niz opernih i koncertnih pjevača, afirmiranih ne samo na domaćim već i na svjetskim pozornicama; najpoznatiji su među njima Vanda Cistler, Dobrila Bogošević, Mirjana Dančuo, Ruža Pospiš-Baldani, Dunja Vejzović, Ivanka Boljkovac, Dušanka Simonović, Piero Filippi. God. 1981. dobila je za životno djelo Povelju »Milka Trnina« Udruženja muzičkih umjetnika Hrvatske. Prije umirovljenja 1981. utemeljila je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Fond »Marije Borčić« iz kojega se krajem svake školske godine, od 1982. nadalje, nagrađuje najbolji student solo-pjevanja.

LIT.: B. Ivakić: Proslava Smetane i Dvořaka. Hrvatska revija, 7(1934) 9, str. 502. — V. Ciprin: Veče arija i pjesama Marije Frankl-Borčić. Hrvatski narod, 5(1943) 688, str. 2. — A. Dobronić: Prvi nastup Marije Frankl-Borčić u Hrvatskom državnom kazalištu. Gospodarstvo, 3(1943) 143, str. 7. — B. Širola: Marija Frankl-Borčić kao Amelija u »Krabuljnom plesu«. Nova Hrvatska, 3(1943) 154, str. 13. — I. Brkanović: »Krabuljni ples«. Gostovanje Marije Frankl-Borčić i Ksenije Cindro. Hrvatski narod, 6(1944) 991, str. 5. — A. Dobronić: Marija Frankl-Borčić. Večer pjesama. Gospodarstvo, 4(1944) 45, str. 7. — B. Širola: Koncert Marije Frankl-Borčić. Nova Hrvatska, 4(1944) 44, str. 9. — J. Martinčević: Ništa bez »96 komponenata«. Vjesnik, 32(1971) 2. IV, str. 5. — Ista (JML): Marija Borčić. OD–DO, 3(1981) 1. VI, str. 14–15. — Ista (J. M.-L.): Nova nagrada za mlade. Vjesnik, 42(1981) 19. VI, str. 11.
 
Višnja Manasteriotti (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BORČIĆ, Marija. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 6.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/borcic-marija>.