BORELLI VRANSKI, Francesco

BORELLI VRANSKI, Francesco (Frane), posjednik (Verona, 29. IX 1704 — Zadar, 1762). Sin Bartula, mletačkog zapovjednika kninske tvrđave. Kao dijete boravio je s ocem u dalmatinskim graničnim tvrđavama, a poslije i sâm stupio u vojsku, u kojoj se nije dugo zadržao. Stupivši u civilnu službu (kancelir), preko svojih ljudi u Turskoj obavljao je obavještajnu službu za Mletačku Republiku. Zbog očevih zasluga dobio je 1740. od države u najam posjed uz rijeku Cetinu kod Sinja. Njime se nije bavio, a uskoro je s mletačkim vlastima pregovarao o isušivanju blata na vranskom feudu, koje je ležalo neiskorišteno i širilo malariju. God. 1752. Senat mu je podijelio investituru na vranski feud i nekoliko okolnih sela pod uvjetom da prokopa kanal između jezera i mora te tako isuši suvišne jezerske vode. Uloživši prilično novca, posvetio se uvelike hidrotehnici i sâm upravljao započetim radovima na melioraciji vranskog blata. Mletačke vlasti dale su mu 1761. licencu za rudarske istraživačke radove u Dalmaciji. God. 1749. svojim je memorijalom Progetti e ricordi (objavio J. N. Tomić) tražio od članova mletačke komisije (»sindici inquisitori«), upućenih 1748. u Dalmaciju, da poduzmu korake radi njezine gospodarske obnove. Zacijelo je on nešto kasnije anonimnim dopisom (1749) još oštrije istupio protiv službenika Republike, koji svoju misiju nisu obavili kako se očekivalo. Članovi spomenute mletačke komisije poslali su 1749. uz jedan svoj izvještaj i tekst Borellijeva prijedloga za proizvodnju jedne vrste smole (katrana). Maja Novak navodi da bi on mogao biti i pisac spisa u epistolarnom obliku Lo squitinio de’ Providitori Generali in Dalmazia – Lettere di Pancrazio Nobili, koji sadržava oštru kritiku djelovanja mletačkih providura i administracije u Dalmaciji. Spis o proizvodnji katrana pohranjen je u Archivio di Stato u Veneciji, a anonimni dopis, koji mu se pripisuje, u Historijskom arhivu u Zadru (Fond Borelli II, sv. 4, god. 1749).