BORELLI VRANSKI, Hubert

BORELLI VRANSKI, Hubert, gospodarski stručnjak, javni i kulturni djelatnik (Zadar, 29. VII 1854 — Šibenik, 7. III 1938). Sin Frana, političara. Školovao se u Zadru, Italiji i Tirolu te maturirao u splitskoj realci (1875). Studirao je na politehnikama u Beču (Die Technische Hochschule) i Pragu (Polytechnický ústav), zatim na agrarnim školama u Beču (Die Hochschule für Bodenkultur), Magyaróváru (tada Ungarisch Altenburg, Magyar királyi gazdasági akadémia) i Klosterneuburgu (Die Schule für Wein- und Obstbau). Po povratku u domovinu sudjelovao je u javnom i društvenom životu Zadra i Dalmacije. Najznatnije je njegovo djelovanje na području unapređenja gospodarstva; kao zastupnik Narodne stranke u Dalmatinskom saboru (1895–1901, kurija vanjskih općina Zadar, Pag i Rab), a posebno nakon izbora za predsjednika Zemaljskoga gospodarskog vijeća Kraljevine Dalmacije (od 1905), zauzimao se za unapređenje poljodjelstva (nabavljao gospodarske sprave, kvalitetno sjemenje i dr.) i osnivanje gospodarskih zadruga. God. 1898. potaknuo je rad na isušivanju Vranskog blata (za četiri godine isušeno 3000 ha). Poticao je i pomagao izdavanje stručnih časopisa Gospodarski vjesnik (u kojemu je surađivao 1908) i Poljodjelska poslovnica (1914). Od 1909. bio je član više stručnih vijeća austrijskog Ministarstva poljoprivrede (za uzgoj konja, veterinarskog) te Ministarske komisije za agrarna poslovanja (oko 1917) i dr. Od 1910. do 1918. bio je član Vijeća državne željeznice u Beču. Kao općinski načelnik u Biogradu (1892–1914) pridonio je razvitku mjesta (osnovna škola, luka, početak gradnje vodovoda i dr.) te bio predsjednik Javne dobrotvornosti, školskog vijeća (i u Filipjakovu) i općinske štedionice. Zaslužan je za rješavanje pitanja prava ribolova na Vranskom jezeru. Od 1907. savjetnik je Zemljišno-vjeresijskog zavoda Kraljevine Dalmacije. Na izborima za Carevinsko vijeće 1911. bio je kandidat Hrvatske stranke (nije izabran). Istaknuo se i u kulturnom životu Zadra. Pokrenuo je osnivanje knjižare i nakladnog poduzeća »Hrvatska knjižarnica« u Zadru (1901–18; izdavalo djela domaćih pisaca i kalendar Svačić); čista dobit bila je namijenjena Dobrotvornom društvu za potrebne učenike hrvatskih škola u Zadru, kojemu je bio predsjednik (1908). Sudjelovao je u radu zadarske Narodne čitaonice i Matice dalmatinske, s bratom Manfredom bio je član Promicateljskog odbora Hrvatskoga pjevačko-glazbenog društva »Zoranić« (1908) u Zadru i dr. Zanimao se za prirodne znanosti i skupljao prirodnine. O tome i o radu na osnivanju Gradskog prirodopisnog muzeja u Zadru dopisivao se sa S. Brusinom (pisma Huberta i Brusinini odgovori 1892–1907, u ostavštini Brusine, Arhiv JAZU u Zagrebu). Hubert je bio predsjednik inicijativnog odbora za osnivanje tog Muzeja (1900), koji su utemeljili on i Mihajlo Katurić darovavši svoje zbirke prirodnina. Obojica sudjeluju u osnivanju Društva Gradskoga prirodopisnog muzeja u Zadru (pravila potvrđena 1906), koje je nadziralo rad Muzeja. Hubert je zaslužan i za razvoj sporta u Zadru, gdje je 1884. potaknuo osnivanje Gimnastičkog društva »Sokol« (djeluje od 1885; poslije »Hrvatski sokol«), koje je djelovalo u narodnom duhu; on mu je bio starosta sve do 1914, kada je izabran za doživotnoga počasnog starostu. Potaknuo je oko 1907. osnivanje sokolskih društava i u Biogradu, Benkovcu, Novigradu i dr. U sokolskoj organizaciji djelovao je i po napuštanju Zadra u novoosnovanoj Kraljevini SHS, odn. Jugoslaviji. U tom razdoblju bio je do kraja života predsjednik Zadružne poljodjelske poslovnice sa sjedištem u Splitu. Živio je u Filipjakovu, a potkraj života u Šibeniku. — Objavio je brošuru Sulla divisione dei fondi comunali nella Dalmazia (Zadar 1893). Neki njegovi napisi objavljeni su u novinama Hrvatska rieč (1905, o Zemaljskomu gospodarskom vijeću), Sloboda (1908, o pokrajinskoj kaznionici), Crvena Hrvatska (1909, o Hrvatskoj knjižarnici), Soko na Jadranu (1931, uspomene o društvu Sokol u Zadru) i dr. Dva priloga iz Gospodarskog vjesnika objavljena su kao posebna brošura Izborna reforma i poljodjelci. Poljodjelci, na okup! (Zadar 1908). U Naučnoj biblioteci u Zadru čuva se njegova autobiografija Životopis kneza Huberta pl. Borelli Vranskog (ovjerovljeni prijepis; izvorni rkp. u ostavštini njegova sina Folka). Hubertov portret, rad slikarice Zoe Borelli Vranski-Alačević u posjedu je obitelji u Filipjakovu.