BORTOLAZZI

BORTOLAZZI, plemićka obitelj u Zadru, ogranak Grisogonâ, jedne od najstarijih zadarskih plemićkih obitelji. Pridjevak »de Bartholatijs«, »de Bertolacijs« i dr. nalazi se Grisogonima uz prezime već od srednjeg vijeka, ali se javljao i kao prezime. Sve do potkraj XVIII st. ta grana Grisogonâ upotrebljavala je oblik prezimena Grisogono Bortolazzi (C. G. Heyer i K. F. Frank navode ih samo u tom obliku), a od kraja XVIII st. samo oblik Bortolazzi. G. Sabalich i Heyer navode kao pretka tog ogranka Antuna Bortolazzija (između 1500. i 1530), sina Franje Grisogona; pjesnik J. Baraković navodi da su Bartolačići od njegova vremena počeli nositi »pridivak Grižogoni«. Istraživanja S. Antoljaka pokazala su da se oblik de Bartolacijs i sl. u vezi s obitelji Grisogono javlja učestalije od druge pol. XV st. a da se mogao razviti iz oblika Bartholomei (popis zadarskog plemstva 1283). Ser Federicus de Bartolocijs izabran je 1470. za zadarskog vijećnika; 1471, kad je izabran za suca egzaminatora, nazvan je ser Federicus de Grisogonis, a 1472. zabilježen je ponovno kao ser Federicus de Bartolacis. Poznati učenjak → FEDERIK GRISOGONO zabilježen je u ispravama i kao de Bertholacijs i sl., a isto tako i članovi njegove obitelji. Članovi tog ogranka bavili su se gospodarstvom. Jerolim daje 1510. u zakup svoje solane u paškoj uvali, a Petar i Šimun bili su oko 1638. zakupnici otoka Oliba. Isticali su se i u javnim službama. A. Usmiani iznosi podatke o Petru Grisogonu Bartolaciusu (Bartolazzi), soprakomitu zadarske galije, koja je 1571. imala sudjelovati u bitki kod Lepanta, ali je prije početka bitke zarobljena od Turaka. Iako je zadarsko vijeće pokušalo posredovanjem Venecije otkupiti Petra, on je bio u Carigradu još i 1575. Sabalich ga poistovjećuje s Antunom, vitezom Sv. Marka, kojemu je zadarski kanonik Julije Zaccarija sastavio 1635. posmrtno slovo (In funere dom. Antonii Bartolacci nobilis Jadrensis ac divo Marci equilis praestantissimi, oratio habita Jadrae in aede sanctae Mariae anno 1635). Vojnom zapovjedniku Šimunu podijeljen je potkraj XVII st. za zasluge u borbama s Turcima naslov viteza Sv. Marka te dan vranski feud na korištenje. Kao vranski »guvernadur« bio je omražen zbog nasilničkih postupaka prema tamošnjem stanovništvu; u siječnju 1692. ubili su ga stanovnici Biograda i Pakoštana sveteći mu se za nasilja. Početkom XVIII st. njegovi nasljednici više nisu upravljali vranskim feudom. Mletački dužd Paulo Renier podijelio je Šimunu Grisogonu Bortolazziju i sinovima brata mu Franje – Antunu, Šimunu; Jerolimu i Marku – naslov »conte veneto«. Jedan od njih, knez Jerolim Bortolazzi Grisogono, bio je u drugoj pol. XVIII st. član zadarske Accademia dei Revvivati (ili Redivivorum). Jedna njegova pjesma objavljena je u zbirci Raccolta di lodi a S. Ecc. A. Cigogna, Conte di Zara, alla di lui partenza per Venezia (Venecija 1785). Među počasnim članovima gospodarsko-književnoga društva u Zadru (osnovano 1787) bio je i knez Antun. Sinovi drugoga brata Šimuna – Franjo, Antun (1786–1863) i Dinko – dobili su austrijsku potvrdu plemstva 1822. Za prve austrijske vladavine u Dalmaciji bio je Šimun Grisogono Bortolazzi prvi pukovnik policijskih snaga (C. R. Guardia di Pulizia) za zadarsko područje (od 1798). Među Antunovom djecom istaknuo se → DINKO, liječnik i kulturni djelatnik među našim iseljenicima u Argentini. Obitelj se u XIX st. iselila iz Zadra.