BOŠKOVIĆ, Ivan Dominik (Ignacij Marija), povijesni pisac (Dubrovnik, 6. VIII 1701 — Dubrovnik, 22. XI 1727). Sin. Nikolin. Stupio je u Dominikanski red u Dubrovniku 1717. Studij filozofije i teologije završio u samostanu San Marco u Firenci (1720–25), gdje je i zaređen. Uprava Reda poslala ga je u Rim u kolegij Santa Maria sopra Minerva, gdje je položio profesorske ispite iz prirodnih znanosti i teologije. Budući se isticao naobrazbom i govorničkom vještinom u javnim skolastičkim raspravama iz filozofije i teologije, ponudili su mu visoki crkveni dostojanstvenici (kardinal P. Lambertini, poslije papa Benedikt XIV) katedru filozofije na glasovitom Kolegiju Sv. Tome u Napulju. B. se radije vratio u Dubrovnik 7. X 1727. s prijateljem i kasnijim biografom S. M. Crijevićem i u matičnom samostanu preuzeo službu profesora filozofije. Održao je samo četiri predavanja, jer se razbolio i uskoro umro. — B. se bavio dogmatskim pitanjima i spisima crkvenih otaca, a na talijanskom jeziku napisao je povijest prvih dvaju općih sabora, nicejskog i carigradskog (rkp. u Dominikanskoj knjižnici u Dubrovniku).
LIT.: F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura deö Ragusei, 2. Ragusa 1803, 245–246. — V. Borovina: Tri uzorna Dominikanca. Akvinac, 8(1941) 9, str. 100–101. — Ž. Marković: Ruđe Bošković, 1. Zagreb 1968, 38–40. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 2/3. Zagreb 1977, 205–210.
Anto Lešić (1989)
