BOŽIĆ, Bariša (Baja), vođa protuturskog ustanka (Blizanci kod Mostara, 4. II 1849 — Rijeka, 1908). God. 1865. stupio je u Franjevački red u Širokom Brijegu, ali je 1868. sa sedmoricom drugova napustio samostan hoteći se prebaciti u Srbiju i dobiti pomoć za dizanje ustanka protiv Turaka u Hercegovini. Ubrzo je bio uhićen od turskih zaptija i vraćen u Hercegovinu. Poslije je uz pomoć francuskog konzula u Mostaru i fra Grge Martića nastavio školovanje, studij medicine, u Carigradu. Nakon dviju godina prekinuo je studij i prešao na Visoku školu u Beogradu, gdje je diplomirao pravo. Po izbijanju ustanka među Hrvatima u Hercegovini, B. je postao jedan od njihovih vođa sa sjedištem u Hrasnu. U ožujku 1876. na brdu Jabuci kod Tihaljine zarobile su ga austrijske vlasti, zatvorile u Imotskom i internirale na Pagu. Pobjegavši s Paga, pridružio se ustanicima u Grahovu (Bosna), ali je bio ponovno uhićen i interniran na Hvaru. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine službovao je tamo u više mjesta do umirovljenja 1908. Neobjavljeni Božićevi memoari čuvaju se u obitelji mostarskog odvjetnika Cvitana Spuževića.
LIT.: M. Vego: Bekija kroz vijekove. Sarajevo 1964, 207–222. — V. Kosir: Bijeg klerika. Kršni zavičaj, 1976, 9, str. 50–54. — A. Nikić: Hercegovački ustanak u svjetlu novih izvora. Sarajevo 1977. — Isti: Der Aufstand in der Herzegowina 1875–1878. Südost-Forschungen (München), 37(1978) str. 77–80.
Anđelko Mijatović (1989)
