BOŽIĆ, Dragan

BOŽIĆ, Dragan, prozaik i pjesnik (Obljaj kod Gline, 20. X 1931). Osnovnu školu polazio u Obljaju i Bosanskoj Bojni, partizansku gimnaziju 1944–46. u Glini te 1946–48. gimnaziju u Sisku. God. 1952. završio Srednju tehničko-građevinsku školu u Rijeci. Od 1953. radi u građevinarstvu; 1965–77. direktor je »Graditelja« u Sisku; 1977–85. zaposlen je u sisačkoj novinsko-izdavačkoj organizaciji »Jedinstvo«, gdje je od 1985. urednik izdavačke djelatnosti. Bio je glavni urednik časopisa Riječi (1968–72) i urednik biblioteke Riječi, Ogranka Matice hrvatske u Sisku (1965–72). — U književnosti javio se prozom Vijenac (Novine mladih, 1954). Pjesme, crtice, kratke priče, novele i dulje proze s tematikom iz suvremenog života i NOB-a objavljuje u Književnim novinama (1957, 1966–67), Krugovima (1957–58), Letopisu Matice srpske (1957), Savremeniku (1959, 1963), Telegramu (1962–66, 1969), Politici (1966–67, 1973, 1978), Forumu (1966–68, 1970–71, 1973, 1977, 1980, 1985), Republici (1966–75, 1977–78, 1980, 1985), Večernjem listu (1966, 1968–72, 1974–76, 1978–80, 1982–87), Kolu (1967), Oku (1978, 1988) i dr. Njegova je proza lirska evokacija pretežno osobnih svjedočanstava. Iako najčešće anegdotski slika ratnu zbilju B. ostavlja prostor za igru simbola i fantastike poetiziranog dječjeg svijeta. Mirnodopskim temama također dočarava svijet djetinjstva viđen kroz lirsku meditativnost odraslih. Dobio je više književnih priznanja: prvu nagradu Mladog pokoljenja za roman Dječak je bacio kamen (1961), Telegrama za kratke romane Prekosutra (1963) i Kiša za nedjelju (1965), Kurirčeka za roman Kad se pojavi crveni konj (1966), Večernjeg lista za priču Krajevi kamena i svjetla (1975) i Oslobođenja za priču Uljepšavanje naslijeđenih stvari (1986). Roman Dječak je bacio kamen preveden je na albanski (1966) i slovenski (1970), a roman Kad se pojavi crveni konj na slovenski (1977).