BOŽIĆ, Klement

traži dalje ...

BOŽIĆ, Klement, novinar (Pašman, 19. XI 1837 — Zagreb, 13. X 1893). Gimnaziju završio u Zadru, studij na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu nakon sloma neoapsolutizma i uspona Narodne stranke. Dobro vladao njemačkim i talijanskim te 1864–68. bio dragoman (tumač) u službi pruskog konzula O. Blaua u Sarajevu. Kao pristaša narodnjaka surađuje u zagrebačkom Pozoru i zadarskom listu Il Nazionale dopisima u kojima je hrvatsku javnost upoznavao s gospodarskim, političkim i nacionalnim prilikama u Bosni; osobito se ističu kritike reformističke uprave bosanskog valije Osmana Topal-paše te veći prilog Političko-statistički odlomci Vilajeta Bosne (Pozor, 1867, 149–151, 154, 158, 161). Svojim novinskim člancima privukao je pažnju vođe Narodne stranke M. Mrazovića, koji početkom 1867. uspostavlja s Božićem blisku suradnju u vezi s tajnim jugoslavenskim Programom i akcijom u Bosni. Stupivši u srpske tajne odbore, B. se povezao i s vladom Kneževine Srbije. Pošto je temeljito upoznao srpsku propagandu u Bosni, mogao je podrobno izvijestiti Mrazovića o njezinu djelovanju, kako bi se uskladile hrvatsko-srpske akcije u Bosni. Sâm je osnovao tajni odbor u Sarajevu, kojemu su članovi bili G. Martić, F. Moise, F. Linović, Đ. Rajković, F. Botini i dr. God. 1867. i 1868. bio je u vezi s J. J. Strossmayerom, A. T. Brlićem, A. Oreškovićem i J. Sundečićem, a prikuplja i građu za znanstveni rad B. Bogišića. Talijanski konzul u Sarajevu C. Durand izvješćivao je Božića o tajnim i povjerljivim razgovorima s drugim konzulima, držeći da »jugoslavenski pokret« sa središtem u Hrvatskoj ima veće izglede da uspije no akcija Srbije. To je Talijanima mnogo više odgovaralo no zbližavanje Austrije i južnih Slavena, što bi otežalo ujedinjenje Italije. B. je preko Duranda prodro i u talijanske novine hrvatskom i južnoslavenskom problematikom (surađivao je u Gazzetta piemontese, Torino 1867). U proljeće 1868. na čelu je skupine od oko 1000 šumskih radnika u okolici Sarajeva, na rodoljublje kojih je utjecao, ali do neke akcije za oslobođenje Bosne nije došlo jer Srbija nije prihvatila Mrazovićeve savjete o slanju vojnih stručnjaka. Potkraj 1868. prestaje raditi u pruskom konzulatu zbog Blauova neodobravanja njegove djelatnosti i boravi u Zagrebu, gdje se kreće u Mrazovićevu krugu. Na njegov nagovor odlazi 1869. u Beč pokušavajući se zaposliti u austrougarskom poslanstvu u Sarajevu, iako je srpska vlada napustila zajednički Program jugoslavenske politike. Iste godine preko Budimpešte dolazi u Zagreb. U rujnu 1869. u redakciji je narodnjačkog Zatočnika u Sisku, a na početku 1871. u redakciji hrvatsko-slovenskog lista Südslavische Zeitung i njegova nasljednika Sudslavische Correspondenz te iste godine u Braniku (nakon zabrane Zatočnika, također u Sisku). Od srpnja 1871. do umirovljenja 1889. član je uredništva, a 1880–86. odgovorni urednik Obzora (Pozora), gdje je surađivao sve do 1893. Zbog uređivačke politike više je puta globljen i zatvaran, a 1886. osuđen na četiri mjeseca zatvora te udaljen s uredničkog položaja zbog izvještaja sa sjednice Hrvatskog sabora 5. X 1885, s koje je bio uklonjen ban Khuen-Hédervary. U Viencu je objavio Slike iz Bosne (1869, 24, 26–28) i Sarajevo (1876, 28). Njegov napis Routhe durch das nördliche Bosnien tiskan je u djelu O. Blaua Reisen in Bosnien und der Herzegowina (Berlin 1877). — U svojoj političkoj djelatnosti B. je polazio od pojedinačnih kulturnih te nacionalno-političkih posebnosti u južnih Slavena pa je među bosanskim Hrvatima širio hrvatsku nacionalnu svijest i zauzimao se za ideju jugoslavenske političke zajednice. Držao je da u tadašnjim prilikama u Bosni ne može biti »samosvojna« pokreta za oslobođenje, već da to može učiniti samo Srbija te je u tom smislu kao predstavnik Narodne stranke svestrano agitirao (P. Korunić). Potpisivao se kao Milivoj i K. B. Božićeva pisma Brliću čuvaju se u Arhivu obitelji Brlić u Slavonskom Brodu, a pisma Mrazoviću te pismo Strossmayeru iz 1867. u Arhivu JAZU u Zagrebu.

LIT.: (Schlussverhandlung). Südslavische Zeitung, 1871, 98, str. 3. — D. Politeo: Klement Božić. Obzor, 34(1893) 11, str. 1. — Isti: Izabrani članci, I/2. Donja Tuzla (s. a), 171–176. — F. Šišić: Korespondencija Rački–Strossmayer, 1–4. Zagreb 1928–1931. — Obzor Spomen-knjiga 1860–1935. Zagreb 1936, 241, 243, 268. — H. Kreševljaković: Klement Božić u Bosni i o Bosni. Tkalčićev zbornik, 1. Zagreb 1955, 201–208. — H. Čurić: Iz Bogišićeve korespondencije. Život, 6(1957) X/1–2, str. 82, 86. — J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 1962, 245. — M. Ekmečić: Ustanak u Bosni 1875–1878. Sarajevo 1973². — B. Gavranović: Klement Božić – pruski dragoman u Sarajevu i javni radnik. Nova et vetera, 28(1978) 1/2, str. 181–195. — P. Korunić: Jugoslavenska ideja u hrvatskoj politici 1866–1868. Zbornik Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU, 11(1981) str. 88, 102–104. — Isti: Pisma Klementa Božića Matiji Mrazoviću o prilikama u Bosni 1867–1869. Historijski zbornik, 37(1984) str. 165–168 i pisma 169–205.
 
Redakcija (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BOŽIĆ, Klement. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 19.7.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/bozic-klement>.