BOŽIĆEVIĆ

BOŽIĆEVIĆ, obitelj splitskih i bračkih plemića. U ispravama i na natpisima od XVI do XIX st. navode se najčešće s oblikom obiteljskog imena Natalis, Natali, Nadali (prema G. Novaku romanskog podrijetla), dok su u matičnim knjigama Sutivana na otoku Braču zapisani 1622–36. i kao Božićevići, a poslije ponovno samo kao Nadali. A. Jutronić drži da su podrijetlom iz Poljica. Kao članovi splitskoga Velikog vijeća spominju se prvi put 1398. U XV st. bio je Jakov (oko 1437–1471) splitski kanonik, a arhiđakon Marko (oko 1495–1514) ujedno je 1499. carskom ovlašću javni bilježnik. Na prijelazu iz XV u XVI st. djelovao je pjesnik → FRANJO. Arhiđakon i biskupski vikar Marko Petrov (oko 1514–35) bio je svjedok pri otvaranju oporuke Marka Marulića (1524); uz neke druge članove obitelji B. spominje ga P. A. Bogetić u svom katalogu znamenitih Splićana. Prvi poznati član obitelji koji je živio na Braču bio je Jakov. On je u luci netom osnovana naselja Sutivana sagradio kuću (kulu) s natpisom (danas vlasništvo obitelji Ilić). U rukopisu nepoznata pisca Impresa di Clissa 1596 (objavio G. Novak) spominje se u vezi s događajima oko Klisa i splitski plemić Antun Nadali. Alojzij Nadali bio je 1567. »defensor« bračke komune. U XVI st. obitelj B. bila je među onima koje su opremale bračku galiju. Potkraj XVI st. spominje se na Braču i Valerij Nadali iz Splita, koji se 1583. sporio s bračkim stanovnicima oko pašnjaka; on i njegovi potomci živjeli su u Splitu i na Braču. Iz druge grane obitelji nastanjene na Braču početkom XVII st. potekao je pjesnik → BOŽIĆ BOŽIĆEVIĆ. Jedan od Valerijevih potomaka, splitski kanonik Jeronim (umro 1663), dogradio je u Sutivanu crkvu Sv. Ivana Krstitelja i na pročelje iznad ulaza postavio 1655. ploču s natpisom i grbom obitelji, koji je dao postaviti i na kameni antependij na stražnjoj strani glavnog oltara u splitskoj katedrali Sv. Duje, u koru koje je i pokopan; tamo mu se nalazi i nadgrobna ploča s natpisom. Kuću u Sutivanu ostavio je rođacima – obitelji Kavanjin; nju je pjesnik J. Kavanjin potkraj XVII st. pregradio u svoju obiteljsku kuću; Kavanjinova majka Marijeta (umrla 1679) bila je iz obitelji B. Iz iste grane obitelji potekao je i soprakomit bračke galije 1651–57. Šimun (umro 1666; pokopan u samostanskoj crkvi Sv. Marije u splitskom Poljudu). Njega Kavanjin, koji je u svom spjevu Povist vangelska opjevao više članova obitelji B., naziva »ujac moj snaženi, vojak braške bivši galije«. Jedan od Šimunovih potomaka, splitski arhiđakon Petar (umro 1727), bio je upravitelj nadbiskupskih dobara u Splitu, a 1700. povjerena mu je ekonomija upravo otvorena splitskog sjemeništa. Njegov portret iz 1717. nalazi se u crkvi Sv. Jere na splitskom Marjanu (na donjem dijelu slike Marijina Navještenja, s grbom obitelji). U sjevernoj strani dvorišta iste crkve, pod stubištem koje vodi u susjednu pustinjačku pećinu, uzidana je ploča o pregradnji tamošnjeg gostinjca koju je izveo Girolamo, sin Valerija Natala (1699–1745), unuk soprakomita Šimuna. U natpisu na ploči ističe Jeronim svoje te svojih sugrađana i sunarodnjaka slavensko podrijetlo. U popisima obitelji i kuća u Splitu 1741. navode se dvije obitelji Nadali, a 1750. samo jedna. Njihova obiteljska palača u Splitu, što se spominje 1504 (dioba između pjesnika Frane i njegove braće), vjerojatno je jedna od onih palača koje se i danas nalaze pokraj vestibula Dioklecijanove palače.