BOŽIČEVIĆ, Dubravko, neurolog (Zagreb, 20. VI 1939). U Zagrebu završio gimnaziju i studij medicine (1965). God. 1967–70. specijalizirao je neuropsihijatriju te 1970–72. radio kao voditelj odjela muške neurologije Bolnice za živčane i duševne bolesti u Popovači. Završivši postdiplomski tečaj iz elektroencefalografije u Zagrebu te usavršivši se u Elektrofiziološkom laboratoriju u Stockholmu, vodi i Elektroencefalografski laboratorij bolnice u Popovači. Od 1972. radi u Klinici za neurologiju Kliničkoga bolničkoga centra u Zagrebu. Doktorat medicinskih znanosti postigao 1981. tezom o dermatoglifima u izučavanju mentalne nedovoljne razvijenosti. Usavršivši se 1977. u tradicionalnim kineskim tehnikama u liječenju bolnih sindroma na Svekineskoj akademiji za tradicionalnu medicinu u Pekingu, jedan je od osnivača Centra za suzbijanje boli Klinike za neurokirurgiju u Zagrebu (1978). God. 1983. habilitirao se na zagrebačkomu Medicinskom fakultetu, a iste je godine izabran za docenta i na Fakultetu za fizičku kulturu, gdje je predavač od 1981. Od 1985. voditelj je odjela na Klinici za neurologiju. — Proučava patogenezu, dijagnostiku i terapiju cerebrovaskularnih bolesti, posebice intrakranijalnih netraumatskih krvarenja (Zbornik radova II simpozija o cerebrovaskularnim bolestima, Zagreb 1974; Neuropsihijatrija, 1976; Struka i znanost, 1980). Ispituje dermatoglife digito-palmarnog kompleksa u dijagnosticiranju i procjeni relativnog rizika mentalne nedovoljne razvijenosti te u izučavanju genetike dijabetesa (Acta medica Iugoslavica, 1977, 1980). U okviru neurofiziološke dijagnostike evaluirao je vrijednost elektroencefalografije u urgentnoj neurološkoj dijagnostici (Zbornik radova II simpozija o cerebrovaskularnim bolestima, Zagreb 1974; Neurologija, 1981). Proučavao je neurološki aspekt boli te inaugurirao transkutanu elektrostimulacijsku analgeziju u suzbijanju bolnih sindroma u neurologiji (Neurologija, 1981, 1983; Rad JAZU, 1987, 420).
LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974, 338.
Vladimir Dugački (1989)
