BOŽIĆEVIĆ, Ivan

BOŽIĆEVIĆ, Ivan, notar glagoljaš (Brgulje na Molatu, oko 1540 — Veli Lošinj, 1636). Zvanje duhovnika i prvo glagoljaško obrazovanje stekao je u Zadarskoj biskupiji, iz koje je otišao 1582. Živio je na Velom Lošinju, isprva bio kapelan, a potom, najkasnije od 1597, župnik. Kao notar počeo se potpisivati nešto prije 1593, a posljednju ispravu napisao je 1636. U arhivima otokâ Cresa i Lošinja čuvaju se brojne Božićevićeve isprave i spisi pisani hrvatskim jezikom i glagoljicom, ili u talijanskom prijevodu. Najznatniji je plod Božićevićeve notarske djelatnosti njegov opsežan protokol, uz onaj glagoljaša Mikule Krstinića, jedini sačuvani glagoljski notarski protokol s otoka Lošinja (ostali su se notarski spisi sačuvali pojedinačno ili u manjim skupinama) i jedan od malobrojnih cjelovitih glagoljskih, danas poznatih, notarskih protokola. Otkrio ga je lošinjski notar Martin Botterini i o njemu prvi pisao u svojoj rukopisnoj kronici Velog Lošinja iz 1791. Božićevićev protokol obuhvaća 193 dobro uščuvana lista, ispisana kurzivnom glagoljicom. Notarske imbrevijature počeo je unositi u nj na prijelomu 1601. i 1602. te do 1636. upisao 441/442 imbrevijature. Nekoliko isprava upisali su notari nećak mu Matij Božićević i Žuvan Krstinić. To su oporuke, darovnice, mirazi, zavještanja, imovinski kupoprodajni ugovori, inventari, zastupstva, procjene i slični spisi, građa u kojoj se zrcale gospodarske, pravne, društvene i kulturne prilike Lošinja i njegova govora te širega kvarnerskog područja u XVI i XVII st. Pisan hrvatskim jezikom i glagoljicom, u sredini u kojoj su školovani pojedinci njegovali hrvatsko-talijansko dvojezičje u javnim poslovima, Božićevićev protokol vjerno oslikava život hrvatskog naselja toga mletačkog posjeda na Kvarneru i svjedoči o njegovoj pripadnosti hrvatskome jezičnom nasljeđu i kontinuitetu glagoljske, ćirilometodske tradicije na tom prostoru od najstarijih vremena. U latiničkoj transliteraciji protokol je izdao L. Košuta.