BRAČKO, obitelj privrednika. God. 1778. kupio je Mihovil (umro 1820) u Varaždinu od Josipa Likovića manufakturu burmuta (osnovana 1774) i upravljao njome do kraja života. U dokumentima je češće nazivan »Tabacarium magister«. Od 1820. do uvođenja državnoga duhanskoga monopola 1850. manufaktura je bila u vlasništvu Mihovilova sina Josipa. U njoj se proizvodio vrlo cijenjen burmut poznat pod imenom »Varaždinec«.
LIT.: M. Despot: O privredi grada Varaždina u prvoj polovini XIX stoljeća. Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, 5(1963) str. 123. — M. Ilijanić: Prilozi historiji Varaždina. Varaždin 1967, 31. — M. Despot: Tvornica duhana u Senju. Senjski zbornik, 6(1973–75) str. 408. — Z. Šimončić-Bobetko: Industrijski razvoj Varaždina do 1941. godine. Varaždinski zbornik. Varaždin 1983, str. 278.
Tatjana Radauš (1989)
