BRADAČ, plemićka obitelj s pridjevkom iz Ladomerca (de Ladomercz, Lodomercz, rjeđe Radomercz) prema bivšemu obiteljskom posjedu Ladomerec u okolici Zeline; spominju se i s pridjevkom »Bistrički« prema posjedu Bistrica u okolici današnje Marije Bistrice. Prvi se navodi Gregorius Bradach, filius condam Nicolai de Ladomercz. Od više članova obitelji u XV i XVI st. istaknutiji su Stjepan, slavonski banovac (1496), i Mirko, više puta slavonski banovac (1518–29) i križevački župan (1529. spomenut je u hrvatskim saborskim spisima kao »vicebanus et comes regni nostri Sclauonie«). Mirko je bio jedan od poslanika upućenih sa sabora u Koprivnici 1526. nadvojvodi Ferdinandu (nakon bitke na Mohačkom polju), a u siječnju 1527. sudionik sabora slavonskih staleža u Dubravi kod Čazme, na kojemu je za hrvatskog kralja izabran Ivan Zapolja. Bio je među Zapoljinim pristašama priklonjenim kralju Ferdinandu, koji ga je imenovao kraljevskim blagajnikom (1537, 1538). God. 1519. postao je vlasnik grada Oštrca na Ivančici, što ga je bila naslijedila njegova žena Helena od svog oca Ljudevita Pakračkog (de Peker). Od oko 1520. vlasnik je posjeda Lovrenčina (Zenth Lwryncz) u Križevačkoj županiji. God. 1534. dobio je potvrdu vlasništva za imanje Zenth Ivan (kod Glogovnice), koji mu je dao u zalog prior vranski i ban Petar Berislavić (1516), a 1535. s rođacima za grad Bistricu i okolna imanja. God. 1546. spominje se kao pokojni. U borbama s Turcima sudjelovali su Nikola (1552–55) i mlađi Mirko, koji je poginuo u borbi kod grada Ostrošca na Uni (1578). Potkraj XVI i početkom XVII st. spominju se samo ženski članovi obitelji, koja je imala posjede i u zagrebačkom naselju na brdu Gradec. Prema I. Bojničiću, nema podataka o nekoj genealoškoj vezi mađarske plemićke obitelji Bradách (spominje se od druge pol. XVI st.) s hrvatskim Bradačima.
LIT.: Obitelj. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 20. — I. Krst. Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 10–16. Zagreb 1904–1939. — I. Bojničić: Kraljevske darovnice, odnoseće se na Hrvatsku. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 7(1905) str. 205–206, 244, 260. — V. Klaić: Hrvatsko kraljevstvo u XV stoljeću i prvoj četvrti XVI stoljeća. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 8(1905) str. 138. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 1–4. Zagreb 1912–1917. — Đ. Szabo: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1920, 82. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 2(1959) str. 356, 361; 3(1960), str. 569–570, 572, 577, 584–587, 590, 596–598, 603; 4(1961) str. 470, 482–485, 487–490, 492, 498, 518–519, 522–525, 528, 530, 532–533, 538–539, 542–544, 546, 549, 552–553; 5(1963) str. 537–538, 540, 542–546, 548–552, 555, 557, 563, 566–567, 569, 573–574, 578. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 1973², str. 156, 340; 5, str. 69, 87, 258, 423. — J. Adamček i I. Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976. — J. Adamček: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća. Zagreb 1980. — Mirko, banovac. — M. Mesić: Banovanje Petra Berislavića za kralja Ljudevita II. Rad JAZU, 1868, 3, str. 58. — E. Laszowski: Habsburški spomenici, 1–2. Zagreb 1914–1916. — E. Peričić: Vranski priori Ivan od Paližne i Petar Berislavić. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 18(1971) str. 314–315. — L. Dobronić: Po starom Moravču. Zagreb 1979, 99, 114–115.
Danica Pinterović (1989)
