BRAJKOVIĆ, Ratko

traži dalje ...

BRAJKOVIĆ, Ratko, graditelj i klesar (XV st.). Majstor dubrovačkog podrijetla. Razvio je plodnu djelatnost, potvrđenu u pisanim izvorima 1432–69, radeći samostalno te surađujući s mnogim suvremenicima. Često je mijenjao boravišta obilazeći gradove i kamenolome po otocima, gdje je pripremao kamenu građu. God. 1432. surađivao je sa sugrađaninom Radivojem Bogosalićem pri izradbi zidnog umivaonika iskićena reljefima za kuću jednog pučanina. Sljedeće godine sâm je dovršio ogradu terase u klaustru Male braće. Tih godina imao je u Dubrovniku radionicu te primao u nauk mladiće iz okolice: 1436. Stanca Stojšića iz Nevesinja, 1437. Radu Radošića iz Stona. Istodobno, 1437. u Korčuli gradi srednji kat zvonika katedrale s pomoćnikom Andrijom, a potom s Ratkom Ivančićem kleše kapitele za arkade u brodu. Prema ugovoru od 6. V 1437. obvezao se Natalu Dobriću u njegovoj kući u Dubrovniku izraditi tri kamina s figuralnim ukrasom i grbom vlasnika. Nesumnjivo je bio vješt majstor pa mu je dubrovačka vlada 1440. naručila stube za Knežev dvor, koje je izradio po uputama državnog graditelja Onofrija della Cave. Na istoj zgradi izveo je 1442. svodove prizemlja. God. 1444. ponovno se u Korčuli obvezao izraditi oltar u katedrali, koji je uklonjen u XVI st. pri dogradnji sjeverne strane. Veze s Korčulom održavao je zbog kvalitetnih kamenoloma u kojima je 1445. radio s R. Bogosalićem. Potkraj desetljeća prihvatio je gradnju Kneževa dvora na Šipanu, uz uvjet da mu nadstojnici pribave sve klesane dijelove. God. 1451. preselio se na Brač i u kamenolomima primao narudžbe Jurja Dalmatinca, pripremajući i otpremajući kamenje za stubište crkve Sv. Franje u Anconi. Osam godina kasnije tu je obradio pragove za stubište crkve Sv. Ivana u Šibeniku, koje je 1460. podignuo Ivan Pribislavić; a od 1462. isporučivao je kamen za tamošnju katedralu. Na njezinu je gradilištu pod vodstvom Jurja Dalmatinca djelovao 1463. te 1465/66. i 1469. stalno s iskusnim Bogosalićem. U međuvremenu je s njime i Radojem Grubačevićem radio okvire prozorâ na prvom katu Kneževa dvora u Dubrovniku pod očiglednim utjecajem Jurja Dalmatinca. Čini se da je do 1472. navraćao u Trogir, i bio poslovno povezan s Andrijom Alešijem, preko kojeg je 1468. primao isplate od privatnih naručilaca: Većinu zadataka tu je obavljao sa sinom Domenikom, koji je 1470. samostalno surađivao s graditeljem G. Capellom pri podizanju kule Sv. Marka. — B. ide u red onih nadarenih majstora dlijeta koji su životnim putanjama sjedinjivali kulturnu sredinu gotičko-renesansne Dalmacije, a djelatnim vezama s prvacima suvremene umjetnosti izgrađivali njezinu likovnu samosvojnost.

LIT.: D. Frey: Der Dom von Sebenico und sein Baumeister Giorgio Orsini. Jahrbuch des Kunsthistorischen Institutes der k.k. Zentralkommission für Denkmalpflege (Wien), 7(1913) str. 34, 158–159. — P. Kolendić: Stube na crkvi Sv. Ivana u Šibeniku. Starinar, 1(1922)(1923!) str. 90. — C. Fisković: Korčulanska katedrala. Zagreb 1939, 20–21, 23, 43, 45, 70, 71. — Isti: Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u Dubrovniku. Zagreb 1947, 25, 61, 85, 86, 100, 125. — Isti: Prvi poznati dubrovački graditelji. Dubrovnik 1955, 125, 128, 130. — Isti: Dubrovački i primorski graditelji XIII–XVI stoljeća u Srbiji, Bosni i Hercegovini. Peristil, 1962, 5, str. 40, 42. — Isti: O starim dalmatinskim kaminima. Bulletin JAZU. 1981, 1(51) str. 39, 40, 42, 43. — I. Fisković: Neki vidovi umjetničkog rada Jurja Dalmatinca u Šibeniku i Splitu. Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 27–28(1981) str. 125, 156, 164.
 
Igor Fisković (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BRAJKOVIĆ, Ratko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/brajkovic-ratko>.