BRAJŠA RAŠAN, Matko, zborovođa, folklorist i skladatelj (Pićan kod Pazina, 11. XII 1859 — Zagreb, 6. IX 1934). Gimnaziju završio u Pazinu, zatim studirao pravo u Beču. U glazbi su ga poučavali učitelji pazinske gimnazije, franjevci glazbenici Julije Brunner i Fridolin Stöckl. Za studija u Beču pjevao je u Slavjanskomu pjevačkom društvu i ravnao koncertom Hrvatskoga akademskog društva »Zvonimir« prigodom otvorenja Zvonimirove čitaonice. Vrativši se iz Beča, službovao je kao činovnik u općinskim upravama istarskih mjesta. U obranu slavenske liturgije u Istri sastavio je i objavio Spomenicu, koju su hrvatske i slovenske istarske općine uputile Papi. Za talijanske okupacije Istre morao je 1923. napustiti službu općinskog tajnika u Pazinu te je starost proživio u Zagrebu u velikoj neimaštini. U istarskim mjestima gdje je službovao osnivao je i vodio pjevačke zborove s kojima je izvodio rodoljubne skladbe te na taj način poticao i jačao narodnu svijest Hrvata. Komponirao je budnice, himne, koračnice i prigodnice za mješovite i muške zborove. Najpoznatije su među njima: Krasna zemljo, Istro mila (himna na tekst Ive Zuccona), Mlada sam ja Istrijanka (na tekst Antuna Kalca), U boj, Plani rode (R. Katalinić Jeretov), Kastav gradu, Pazin gradu, Trozveznica, Moru (R. Katalinić Jeretov), Mažurano moja (J. A. Kraljić), Umiru braća i Učka goro (obje na vlastiti tekst). Ostavio je i nekoliko dvopjeva (Pokraj mora) i popijevaka za glas i klavir (Istrani braćo, Kralj Epulon i dr.). Njegove skladbe osvajale su ne samo rodoljubnim sadržajem već i melodioznošću te su postale popularne diljem Istre. Skladao je i veći broj crkvenih djela: 7 misa (Velika misa na hrvatski tekst, Misa u čast sv. Marka), 2 mise za mrtve, Psalam 97, himne, litanije i dr. Bavio se i skupljanjem narodnih napjeva te je posebno zaslužan kao zapisivač istarske narodne glazbe. Uočio je njezinu slojevitost i u svojim harmonizacijama upozorio na karakteristike starinskoga istarsko-kvarnerskog dvoglasja sa završecima u unisonu, u koji dionice ulaze protupomakom iz smanjene terce. Zapisujući instrumentalne melodije, zabilježio je kromatske tonske nizove vele i male sopile. Povremeno se javljao napisima u periodicima: Kako pjevaju Hrvati Istre svoje narodne pjesme (Vienac, 1896, 32), Prikaz opere Josipa Mandića »Petar Svačić« (Narodni list, Volosko—Opatija 1904, 34), Matko Brajša o Franu Kurelcu, Matko Brajša o Josipu Krmpotiću te Buzetska općina i Fran Flego (Istra, 1934, 20, 23, 25). Dio Brajšine ostavštine čuva Zavod za istraživanje folklora u Zagrebu (rkp. zbirke br. 275–281 b).
DJELA (tiskana): Popievke za četiri mužka grla. Zagreb 1893. — Istarskim sokolovom Spinčiću, Mandiću, Laginji. Koračnica za mužki sbor. Zagreb 1896. — Hrvatske narodne popijevke iz Istre (50) svjetske i crkvene sabrao i harmonizovao za muški i mješoviti zbor Matko Brajša-Rašan iz Pazina. Svezak I. Pula 1910.
LIT.: K. Hoffmeister: Popievke za četiri mužka grla. Ljubljanski zvon, 14(1894) 2, str. 126. — A. Dobronić: Hrvatske narodne popijevke iz Istre. Pjevački vjesnik, 6(1910) 10, str. 110–112. — F. Lučić: U obranu jednog trudbenika na polju pučke glazbe. Hrvatsko pravo, 1910, br. 4515(70). — P. Kozina (K.): Hrvatske narodne popijevke iz Istre (50) svetske i crkvene. Slovan, 9(1911) 1, str. 30–31. — E. Radetić (E. R.-ć): Sedamdesetgodišnjica Matka Brajše-Rašana. Istra, 1(1929) 6, str. 5. — I. Matetić Ronjgov (I. M.): Matko Brajša-Rašan. Sv. Cecilija, 24(1930) 3, str. 92–94. — V. Novak (Dr. V. N.): Matko Brajša Rašan (11. XII 1859 — 6. IX 1934). Zvuk, 2(1933–34) 12, str. 450–451. — A. Dobronić: Matko Brajša-Rašan, sakupljač istarskih pučkih melodija. Narodne novine, 100(1934) 225, str. 3–4. — A. Rojnić: Umro je Matko Brajša-Rašan kompozitor istarske himne. Istra. 6(1934) 36, str. 1. — I. Matetić Ronjgov: Matko Brajša-Rašan. Sv. Cecilija, 29(1935) 1, str. 7–10. — S. Zlatić: Doprinos Istre hrvatskoj muzičkoj kulturi. Istra, 10(1938) 48, str. 4; 49, str. 4.
Jerko Bezić (1989)
