BRČIĆ, Antun (Berčić, Berçić, Bercich), pravnik (? oko 1824 — Zadar 19. VI 1900). Potomak , ugledne zadarske obitelji, brat Ivana Berčića; filologa i istraživača hrvatske glagoljske baštine. U mladosti bio pristaša hrvatskoga narodnog preporoda. Među potpisnicima je poruke koju su dalmatinski rodoljubi 21. svibnja 1848. uputili odboru Slavenskog kongresa u Pragu. Bio je sudski činovnik, a potom sudac. Kao mladi sudac veći dio službe proveo u preturi u Rabu, a zatim kao sudski vijećnik (savjetnik) okružnih sudova u Kotoru i Splitu. Posljednjih dvadesetak godina službovao u Zadru pri Višemu zemaljskom prizivnom sudu. God. 1885. imenovan je dvorskim savjetnikom i upraviteljem Prizivnog suda u Zadru, 1887. predsjednikom toga suda, a time najvišim sucem u Dalmaciji. Umirovljen je 1896. Od početka svoga sudbenog službovanja, u kojemu je prevladavao talijanski jezik, B. se zauzimao za priznavanje hrvatskoga jezika kao službenoga, a posebno se za ta prava borio u višim sudovima Dalmacije. Nije se bavio politikom, ali je nasuprot tuđinštini uporno promicao vrijednosti hrvatske kulturne baštine. Njegovom zaslugom uvele su se pri Okružnom sudištu u Splitu rasprave na hrvatskom jeziku. Posebno je zaslužan što su u Dalmaciji zemljišnici osnovani na hrvatskom jeziku, a narodni jezik uveden u ovršni i krivični postupak. Unatoč stalnim nastojanjima, B. nije za života uspio izboriti hrvatskome jeziku puno priznanje u sudstvu Dalmacije. God. 1872. objavio u Splitu knjižicu Prvostepena osuda što ju izreče c. k. Okružni sud spljetski protiva hajdučkoj četi kojoj bje čelovođom zloglasni Andrija Šimić i protiva njihovih torbonošam i pomoćnikom: uzroci njoj i dodatci koji, koju je Mihovil Pavlinović hvalio radi čistoće i prikladnosti hrvatskog jezika za sudovanje. Od 1873. do 1883. surađivao je u časopisu Pravo (Zadar, poslije Split), pišući priloge o sudskom i upravnom postupku, građanskom, trgovačkom, krivičnom i financijskom pravu. Objavljivao je također domaću i stranu sudsku i upravnu praksu, prevodeći ponekad s češkog i njemačkog jezika. Pisao je također o narodnom gospodarstvu i objavljivao prijevode pravnih djela s češkoga, a potkraj života kulturološkim člancima surađivao u splitskom Jedinstvu. God. 1857. izišao je u Zadru njegov prijevod s češkoga Šafařikove rasprave Kratko izviestje o ustanovi poljičkoj. U spomenici Vienac uzdarja narodnoga o Andriji Kačić-Miošiću na stolietni dan preminutja (Zadar 1861) objavio je četiri narodne pjesme. Također je priredio izdanje pjesme Život Magdalene od knezov Zirova plemena Budrišića (Zadar 1863) Ivana Tomka Mrnavića te 1880. spomen-spis o tisućgodišnjici glagoljice, kojemu je dodana i Pjesma S. Buzolića. Za obranu glagoljice B. je 1899. sastavio spomenicu koju su Zadrani uputili Rimu.
DJELA: Tisućnica uvedbe staroslavenskoga jezika u crkvenu službu kod Zapadnih i Jugozapadnih Slavena. Zadar 1880.
LIT.: Novi upravitelj sudbene struke u Dalmaciji. Narodni list, 24(1885) 88, str. 1. — Jučer je umro u Zadru ... Antun Brčić ... Ibid., 39(1900) 47, str. 2–3.
Branko Tomečak (1989)
