BRDARIĆ, Aleksandar (Berdarić, Škender), graditelj (?, 1813. ili 1814 — Zagreb, 18. I 1872). Zidarski zanat izučio u Lavovu te dopunio školovanje učeći mjerenje, izračunavanje troškova i arhitektonsko crtanje. U srpnju 1837. primljen je u građevinski ceh u Zagrebu na osnovi majstorskog rada (Meisterstück), u veljači 1839. upisan je u knjigu zagrebačkih građana. B. je razvio graditeljsku djelatnost koja je brojem radnika nadilazila dotadašnje zagrebačke okvire. God. 1839/40. gradi vlastitu obiteljsku kuću u Matoševoj ul. 3. U Opatičkoj ul. 10 po vlastitom je projektu izveo kuću Ane Paravić, koja je 1892. pregrađena ali je zadržan Brdarićev tlocrt: dugačko istočno krilo podignuto na gradskom bedemu i kraća krila (južno i sjeverno) što sežu do ulice i zatvaraju dvorište. Treći njegov rad, Friganova kuća, sagrađena je 1840. i pripada malom broju najviših dometa kasnog klasicizma u Zagrebu. Iste godine započeo je gradnju nove crkve u Ribničkom Kuniću, vjerojatno po nacrtu graditelja Antuna Stiedla. God. 1841. sagradio je dvorac obitelji Bunjevac u Jaškovu kod Ozlja, prvorazredno ostvarenje kasne faze klasicizma među našim ladanjskim zdanjima: jednokatan osamljen objekt na uzvisini, kojemu glavno pročelje krase četiri velika pilastra s jonskim kapitelima. B. je 1842. dobio narudžbu za projekt i izvedbu nove gradske pivovare u Gajevoj ul. 9 (danas restaurant »Kornat«, znatno pregrađen). God. 1845. povjerena mu je izradba projekta za palaču Zagrebačke županije na Markovu trgu u Zagrebu; izvedba je trajala do potkraj 1849. a unutrašnji radovi završeni su 1864. Ta je palača (poslije uklopljena u sjeverni dio današnje palače Sabora SR Hrvatske na Radićevu trgu) poznata samo po jednoj fotografiji. Pročelje se odlikovalo izrazito plošnim raščlanjenjem s plitkim središnjim rizalitom, lizenama u prvom katu i nišama oko prozora. Uz stilske oznake sasvim kasnog klasicizma pojavljuju se i neoromanički elementi. God. 1846. i 1847. preuređivao je palaču u Opatičkoj ul. 18 u Zagrebu te vrlo vjerojatno sagradio svečanu dvoranu (palača je po njoj dobila naziv »Dvorana«), koja se protezala od zapadnog do istočnog pročelja u prvom katu južnog dijela zgrade (poslije skraćena). Ukras dvorane i stropa izveden je u duhu tada najmodernijih romantičkih kretanja u evropskoj arhitekturi i umjetnosti dekoriranja. Osim dvorane, izradio je najvjerojatnije i stupove altane na istočnom pročelju palače, koji prije preuređenja nisu postojali. B. se 1849. pismom oprostio od zagrebačkoga građevinskog ceha, a time i od svoje projektantske i graditeljske djelatnosti. Prešao je u Državno hrvatsko- slavonsko graditeljno upraviteljstvo te sudjelovao također u radu Odbora za poljepšanje varoši. — B. je istaknuto ime naše arhitektonske baštine, o čemu svjedoče njegova najbolja ostvarenja: dvorac u Jaškovu, Friganova kuća i županijska palača.
LIT.: F. Buntak: Prilog građevnoj povijesti stare županijske i saborske zgrade na Markovu trgu u Zagrebu. Zbornik zagrebačke Klasične gimnazije 1607–1957. Zagreb 1957, 648–653. — L. Dobronić: Bartol Felbinger i zagrebački graditelji njegova doba. Zagreb 1971. — J. Ravlić: Narodni dom u Zagrebu. Rad JAZU, 1971, 357, str. 252, 263–266. — Đ. Cvitanović: Sakralna arhitektura baroknog razdoblja, 1. Zagreb 1985.
Lelja Dobronić (1989)
