BREČKO (Bratko, Bratco), bračko-hvarski knez (druga pol. XII st.). Spominje se u stihovanom natpisu pisanom bosančicom (hrvatskom ćirilicom) na nadvratniku benediktinskog samostana Sv. Ivana u Povljima na Braču te 1184. u prijepisu Povaljske listine iz 1250, pisane hrvatskim jezikom i pismom. Prema Ostojićevoj podjeli sadržaja, prvih 13 redaka prijepisa čini Brečkovu listinu u kojoj knez zajedno s drugim otočkim prvacima vraća samostanu Sv. Ivana sve zemlje i posjede koji su mu pripadali prije 1145, kad su ga napali Neretljani ili Omišani. Brinući se za samostan, B. zajedno za županom Prvošem, spomenutim i u Brečkovoj listini, presuđuje 1184. samostanu Sv. Ivana neke zemlje. God. 1190. zajedno sa sinovima Nikole Kačića sklapa ugovor s Dubrovnikom, kojim se obvezuju omogućiti Dubrovčanima slobodnu plovidbu u zamjenu za neke darove.
LIT.: T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 2. Zagreb 1904. — I. Ostojić: Povaljska opatija. Narodna starina, 9(1930) 22, str. 154–162. — Isti: Benediktinska opatija u Povljima na otoku Braču. Split 1934, 109–111. — Isti: Benediktinci u Hrvatskoj, 1. Split 1963. — D. Vrsalović: Povijest otoka Brača. Brački zbornik, 1968, br. 6. — P. Šimunović: Toponimija otoka Brača. Ibid., 1972, br. 10. — E. Hercigonja: Srednjovjekovna književnost. Povijest hrvatske književnosti, 2. Zagreb 1975. — N. Klaić: Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. Zagreb 1976. — Brač u ranom srednjem vijeku. Povlja 1984, 16, 22.
Redakcija (1989)
