BRITVIĆ, plemićka obitelj s ograncima u Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji. Njezini članovi zabilježeni su s pridjevcima »iz Trstenice« (»de Terzthenicze«, »Therzthenycze«) prema posjedu na području današnjeg naselja Voćarica kod Novske, »iz Svetog Dioniza« (»de Szent Dienes«, »Zenth Dyenes«, »S. Dionisio«), prema posjedu na području Dijaneša kod Vrbovca, te »iz Vrbovca« (»de Orboz«, »Orbocz«, »Urbouch«, »Werbowcz«, »Wrbowcz«). O lokalitetu iz kojeg je izveden treći pridjevak ima različitih mišljenja. Prema J. Bösendorferu, plemići Britvići (Borotthwa) »od Trstenice ili Vrbovca« bili su vlasnici dijela vlastelinstva Vrbovec (područje današnjeg Vrbovca) i Trstenice u okolici Novske. I. Bojničić navodi samo pridjevak »de Orbocz« i izvodi ga iz imena lokaliteta na području današnjeg Vrbovca. K. Dočkal drži da Britvići potječu iz Trstenice (današnja Voćarica), te da su pridjevak »iz Vrbovca« nosili vjerojatno prema istoimenom posjedu na mjestu današnjeg Vrbovca Podravskog kod Daruvara. Većina pisaca navodi podatke o njihovu obiteljskom posjedu Britvićevina (Britvić-grad, prije Dragalnia, Dragalin, danas Jazavica kod Novske), koji je već 30-ih godina XVI st. bio u posjedu plemića Svetačkih (»nobiles de Zempche«). Obiteljsko ime B. (Britvich, Brythwych) često se nahodi u mađarskom obliku (Borotva, Borothwa, Borotthwa). U ispravi iz 1413. naveden je Nikola kao banovac i križevački župan. Prema Bojničiću, na tim je položajima bio 1414/15, a prema podacima u Notitiae de praecipuis officiis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, 1429. U ispravi iz 1424. naveden je vjerojatno isti Nikola kao kraljev izaslanik (u vezi s posjedom Lwsanch; prema Dočkalu, u okolici Dobre Kuće kod Daruvara). Početkom XV st. spominje se u ispravi iz 1415. Nikola, sin Ivana Borathwa de Thersthenyche, a potom i njegovi sinovi Juraj i Ladislav (1416); oba brata spomenuta su i u više isprava iz 1446, kad im je Pavao Nelipčić iz Dobre Kuće pokušao oduzeti posjed Mečenicu (Mechenycze, Mekchenycze, nekadašnje naselje u okolici Dobre Kuće). God. 1450. predložen je Ladislav za »homo regius«. Bojničić donosi podatke o plemićkom listu i grbu podijeljenom 1431. Mihovilu i Barnabi, sinovima Ladislava Borothwa de Orbocz; braća su 1451–55. imala posjede u okolici današnjeg Vrbovca (Dijaneš, Žavnica; posjedi Britvićâ i u XVI st.). God. 1478. bio je među slavonskim plemićima okupljenim na saboru u Zdencima i Nikola Borothwa de Terzthenicze (umro prije 1499); 1504. spominje se njegova kći Elizabeta; imanja su im graničila s posjedima Svetačkih na istočnom dijelu Križevačke županije. Andrija »iz Vrbovca«, bio je 1509. plemićki sudac iste županije. Dioniz, sin Andrije Borothwa de Werbowcz, posjednik u Žavnici, imao je sina Žigmunda Borothwa de Szent Dienes (spominje se 1495 — oko 1520), koji je 1498. bio banski izaslanik (u vezi s posjedom obitelji Arky u Križevačkoj županiji); imao je posjede na području Dijaneša, Vrbovca i Gornje Stubice, gdje su i drugi Britvići imali posjede do potkraj XVII st. Ban Petar Berislavić darovao je 1516. Pavlu Borothwa de Felsew Zthobycza i njegovim nasljednicima predij dobra Božjakovine Andraševec (Jendrassewcz, danas Andrilovec kod Dugog Sela; potvrdio kralj Ludovik II iste godine); u posjedu obitelji do 70-ih godina XVI st. U hrvatskim saborskim spisima spominje se 1577–79. Andrija kao plemićki sudac Križevačke županije; u istoj zbirci isprava posljednji se navodi Baltazar (umro prije 16. XII 1627).
LIT.: Obitelj. — I. Kukuljević Sakcinski: Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 1. Zagrabiae 1862, 215, 241. — D. Csánki: Körösmegye a XV.-ik században. Budapest 1893. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 20, 186. — J. Bösendorfer: Crtice iz slavonske povijesti. Osijek 1910. — V. Klaić: Plemići Svetački ili nobiles de Zempche (997–1719). Rad JAZU, 1913, 199, str. 17, 29, 34–35, 37, 41, 43. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 11. Zagreb 1913; 15, 1934. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 2–5. Zagreb 1915–1918. — Đ. Szabo: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1920 117. — E. Laszowski: Povjesni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 12. Zagreb 1929. — K. Dočkal: Srednjevjekovna naselja oko Streze. Starine, 1956, 46, str. 175. — Isti: Srednjevjekovna naselja oko Dobre Kuće. Ibid., 1958, 48, str. 129, 137, 144. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 2(1959) str. 349–350; 3(1960) str. 571, 576, 580, 584, 602, 630, 637; 4(1961) str. 468, 481, 483, 489, 523, 529; 5(1963) str. 539. — J. Adamček: Povijest vlastelinstva Božjakovina i okolice. Kaj, 13(1981) 4, str. 114. — J. Buturac: Iz prošlosti Crikvene i okolice. Križevački zbornik, 1982, 2, str. 99–101. — Isti: Stubica Donja i Gornja. Stubica—Zagreb 1982, 130, 151, 153, 162–163. — Nikola, banovac. — Z. Herkov: O rukopisu »Notitiae de praecipuis officiis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae«. Rad JAZU, 1984, 405, str. 131.
Redakcija (1989)
