BROZ, Jovanka (Pećani kod Korenice, danas Titova Korenica, 7. XII 1924). Potječe iz obitelji Budisavljevića, zapaženoj uoči rata po djelovanju u organizaciji Seljačko kolo. God. 1941. primljena u SKOJ. Osim redovnih zaduženja na uključivanju mladih u NOP, obavljala je i posebne zadaće kao kurir i vodič partijskim ilegalcima koji su u prvoj godini ustanka dolazili u Liku. U kolovozu 1942. stupa u 1. žensku omladinsku partizansku četu, a potom u 3. bataljon »Mićo Radaković« 2. ličke brigade 6. divizije, gdje je iste godine primljena u KPJ. God. 1943. politički je komesar Interne bolnice I korpusa (u činu poručnika), a poslije desanta na Drvar, prilikom kojega se istaknula u evakuaciji ranjenika, premještena je u Prateći bataljon VŠ. S tom jedinicom prešla je 1944. u Srbiju. Premda i sama dvaput ranjena, sve do kraja rata radila je kao komesar trupnih bolnica (u Valjevu, Beogradu, Srijemskoj Mitrovici i Rumi) te šef prihvatilišta za transport ranjenika (u Iloku). Poslije oslobođenja kraće je vrijeme u Kadrovskom odjeljenju Generalštaba i pri Štabu I armije u Nišu, a koncem 1945. postaje službenik u kabinetu maršala Tita. Demobilizirana je 1953 (pukovnik JNA). Uz rad nastavlja prekinuto školovanje, završava gimnaziju te se upisuje na Filozofski fakultet u Beogradu. God. 1952. udala se za Josipa Broza Tita. Poseban je interes pokazala za rad ženskih organizacija te problem zaštite djece i omladine, a brojna putovanja u inozemstvo u pratnji Tita koristila je za susrete s predstavnicama ženskih pokreta te posjete različitim socijalnim institucijama, školama, bolnicama i dječjim ustanovama. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. te više odlikovanja.
LIT.: D. Stojić: Prva ženska partizanska četa, Karlovac 1987.
Dušanka Stojić (1989)
