BROZ, Pelagija Denisovna, rođ. Bjelousova (Polina, Poljka), aktivistkinja radničkog pokreta (Mihajlovka, Rusija, 1904 — Moskva, 12. IV 1968). U rujnu 1920. udala se u Omsku za Josipa Broza i zajedno s njim početkom studenog 1920. došla u Zagreb te ostala kod njegova oca u Kupincu očekujući porod. Nakon rođenja djeteta krajem godine, dolazi za mužem u Veliko Trojstvo kod Bjelovara. U jesen 1925. sele zajedno u Kraljevicu, odakle potkraj 1926. J. Broz odlazi u Beograd, a Pelagija početkom 1927. u Zagreb. U travnju 1927. radi u salonu pokućstva tvornice »Bothe i Ehrman«, a zatim prelazi u kartonažu »Rožankovski«. Kao član Partije bila je od 1927. u partijskoj ćeliji s M. Krležom. Djelovala je i u Komisiji za rad među ženama pri PK KPJ za Hrvatsku i Slavoniju, a kao aktivistica Crvene pomoći organizirala i bjegove iz zatvora. Sudjelovala je u radu ilegalne tiskare i u demonstracijama. Kad je J. Broz u kolovozu 1925. dospio u zatvor zbog ilegalne komunističke djelatnosti (Bombaški proces), zatvorena je i Pelagija te osuđena na izgon iz Zagreba. Tada je prema odluci CK KPJ prebačena sa sinom Žarkom u SSSR. Po dolasku u Moskvu 1928. polazi Komunistički univerzitet nacionalnih manjina Zapada. Od 1935. radi kao pedagog oblasne partijske škole u Džarkentu (Kazahstan). Rezolucija IB 1948. zatječe je u Moskvi, odakle je internirana sa zabranom boravka u gradovima. Kao umirovljenica živjela je u gradiću Istra, a neposredno pred smrt 1965. bio joj je dopušten povratak u Moskvu. U rukopisu su sačuvana njezina sjećanja Moji vaspominanija (u privatnom posjedu I. Očaka).
LIT.: I. Očak: U borbi za ideje Oktobra. Jugoslavenski povratnici iz Sovjetske Rusije (1918–1921). Zagreb 1976. — J. Broz Tito: Sabrana djela, 1. Beograd—Zagreb 1977. — S. Koprivica-Oštrić: Tito u Bjelovaru. Bjelovar 1978. — I. Očak: Jugoslavenski oktobarci. Likovi i sudbine. Zagreb 1979. — V. Dedijer: Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita. 1. Zagreb 1980.
Ivan Očak (1989)
