BRÜCKL, Leonija

BRÜCKL, Leonija, rođ. Boben, pjevačica, sopran (Karlovac, 26. II 1857 — Zagreb, 17. VIII 1927). Studirala je pjevanje na Konzervatoriju Društva prijatelja glazbe u Beču kod Josepha Gänsbachera, usavršavala se u Parizu kod Jean-Baptistea Fauréa. Udajom za pravnog savjetnika Brückla nastanila se u Karlovcu i počela nastupati na dobrotvornim priredbama i koncertima koje je organiziralo karlovačko pjevačko društvo Zora. Nakon muževljeve smrti prihvatila je poziv intendanta HNK S. Miletića i 1894. postala stalnom članicom zagrebačke Opere. Kad je Opera 1902. raspuštena, predavala je solo-pjevanje u glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda do umirovljenja 1920. Na sceni zagrebačke Opere nastupala je u glavnim ulogama dramskog soprana pridonoseći, u doba reformnih Miletićevih nastojanja, stvaranju, opernog repertoara na hrvatskom jeziku. Mnoge je uloge kreirala prvi put u nas, posebice Irmengardu na praizvedbi Porina V. Lisinskoga (1897), pa niz likova u operama Wagnera prigodom njihovih prvih izvedbi u našim zemljama – Elisabetu (Tannhäuser), Sentu (Ukleti Holandez), Ortrudu (Lohengrin) i Brünnhildu (Walküre), zatim Miladu u Smetaninoj operi Dalibor, Armidu u istoimenoj operi Ivana Zajca, Reciju u Weberovu Obernnu i dr. Kreirala je glavne uloge i u operama G. Meyerbeera (Selika u Afrikanki), Halévyja (Recha u Židovki), G. Bizeta (Carmen), G. Verdija (Aida) i dr. Gostovala je u Pragu, Beču, Münchenu, Bratislavi. Suvremenici su hvalili punoću njezina glasa, savršenu pjevačku tehniku i uvjerljivu glumu nazivajući je prvom »hrvatskom dramatskom pjevačicom« (S. Miletić). Kao pjevački pedagog također je uspješno djelovala odgojivši mnoge afirmirane soliste: Viku Engel, Milenu Šugh, Anku Horvat, Zlatu Gjungjenac.