BRUSINA, Spiridion

BRUSINA, Spiridion (Špiro), zoolog (Zadar, 11. XII 1845 — Zagreb, 21. V 1908). Gimnaziju završio u Zadru, studij prirodopisa započeo 1865. na Filozofskom fakultetu bečkog Sveučilišta. Nakon očeve smrti 1867. vratio se u Zadar, kraće vrijeme radio kao suplent u zadarskoj gimnaziji, potom odlazi u Zagreb, gdje je izabran za pristava u prirodoslovnom odjelu Narodnoga zemaljskog muzeja. Nedugo po dolasku osamostaljuje Zoološki odsjek, a nešto kasnije odvaja i botaničku zbirku. Njegovim dolaskom započinje razvitak Zoološkog muzeja kao moderne prirodoznanstvene ustanove, kojoj je bio upraviteljem od 1876. do umirovljenja 1901. B. je velikim trudom i spretnošću uspio utemeljiti ili urediti mnoge muzejske zbirke, osobito malakološku i ornitološku, i vrlo vrijednu knjižnicu, čime zagrebački Zoološki muzej već potkraj stoljeća postaje jedan od najuglednijih u tom dijelu Evrope. Bio je zoolog široka interesa, no ponajviše ga je zanimala malakologija. Objavio je na desetke zapaženih radova o mekušcima Jadranskog mora, o kopnenim recentnim puževima te o mekušcima jugoistočne Evrope nađenim u slatkovodnim i brakičnim neogenskim naslagama. Prvi je opisao više od 600 neogenskih vrsta i podvrsta od kojih se većina u sistematici do danas održala, zatim oko 70 recentnih jadranskih i nekoliko desetaka recentnih kopnenih i slatkovodnih vrsta ili podvrsta. O pojedinim neogenskim rodovima otkrivenim u hrvatskim krajevima napisao je brojne monografije, a 1886. pokušao je prikazati cjelokupnu faunu mekušaca u Austro-Ugarskoj. Nakon proučavanja srijemskih neogenskih nalazišta, prešao je i u Srbiju dajući svoj prilog proučavanju srpske tercijarne malakologije (1893). Osim malakoloških radova, napisao je više stručnih priloga iz ihtiologije, mamalogije i ornitologije. Među prvima je uočio važnost istraživanja Jadranskog mora i već se 1893. zauzimao za podizanje hrvatske biološke postaje na Jadranu. God. 1894. organizirao je znanstveno istraživanje jahtom »Margita« od Trsta do Budve radi biološkog proučavanja mora. Ubraja se među rijetke stručnjake koji su već početkom druge pol. XIX st. nazrijevali da u morskim dubinama ima života te isticali potrebu njegova proučavanja. Sudjelovao je svojim člancima u međunarodnoj ediciji Les Fonds de la Mer, a njegova istraživanja morskog dna u zadarskoj luci 1. VII 1868. drže se rođendanom hrvatske biologije mora. Uz posao u Muzeju B. je 1878–1901. bio prvi profesor zoologije na zagrebačkom Sveučilištu i predstojnik Zoologičko-zootomičkog zavoda. Jedan je od osnivača Hrvatskoga naravoslovnog društva te pokretač i prvi glavni urednik Glasnika Hrvatskoga naravoslovnoga društva. Objavljivanjem znanstvenih radova i na svjetskim jezicima u tom časopisu Brusina je, zamjenom za knjige i časopise, osigurao dotok znanstvenih informacija iz cijeloga svijeta. Rano je pristao uz Darwinove teorije, svakako već za svog studija u Beču (oko 1866), održavao je i osobne veze s Darwinom o čemu svjedoči Darwinovo pismo iz 1869. kao odgovor na Brusininu molbu da mu pošalje svoju fotografiju za buduće Hrvatsko prirodoslovno društvo, koje je kanio osnovati. Kao uvjereni darvinist držao je predavanja (1870–71) u kojima je prvi u nas promicao ideje darvinizma, zbog čega je bio oštro napadan. Član je mnogih prirodoslovnih društava, od 1870. dopisni, a od 1874. redoviti član JAZU. Bio je i dugogodišnji član Ravnateljstva Hrvatskoga glazbenog zavoda, član Hrvatskog sokola i tajnik Hrvatskoga sokolskog saveza, član i veliki meštar lože Hrvatska vila. Starješina je slobodne zidarske lože Hrvatska vila od 1894. a od 1900. postaje njezin počasni starješina. Brusinine organizacijske sposobnosti, međunarodne veze i znanstveni rad imali su odlučujuće značenje u razvitku biologije u nas. Njegova bogata rukopisna ostavština čuva se u Arhivu JAZU u Zagrebu.