BUBALO, Janko

BUBALO, Janko (Nikola), pjesnik (Turčinović kod Lištice, 31. I 1913). Osnovnu školu pohađao je u Lištici, a srednju u Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio je 1932. Studij filozofije i teologije počeo je u Mostaru, a završio u Wroclawu. Svećenik od 1938. Kao župni pomoćnik i župnik službovao je u Ljubuškom (do 1941), Rasnu (do 1943), Vitini (do 1950), a zatim u Čerinu do 1981, kada se vraća u samostan u Humcu. — Javio se pjesmom U tami (Luč, 1931, 4). Pjesme i novele objavljivao u mnogim katoličkim publikacijama: Luči (1931, 1935, 1936), Stopama otaca (1934–39), Glasniku sv. Ante Padovanskog (1936, 1937), Obitelji (1936), Kršćanskoj obitelji (1943), a poslije većeg prekida u Jukiću (1972, 1976), Kršnom zavičaju (1972, 1973, 1975), Maruliću (1974, 1976–78), Našim ognjištima (1975, 1976), Kani (1976, 1978) i dr. Bio je urednik almanaha Stopama otaca. God. 1983. »Kršćanska sadašnjost« izdala je antologijski izbor od 200 njegovih pjesama (ur. D. Horvatić). Katolička agencija »Sapienza« proglasila je Tisuću susreta s Gospom... knjigom godine (1986), a 1987. primljen je u Društvo književnika Hrvatske. Knjige Svjedočanstva-Međugorje... i Tisuću susreta... prevedene su na desetak svjetskih jezika i u velikim nakladama objavljene u više izdanja. Najčešće je pisao pod redovničkim imenom Janko, a rjeđe pod građanskim Nikola te pod pseudonimima Nislav Š. B., J. Bunislav, Fra Spiridion, N. Vranjić, fra I. Tratnik i J(anko) Trtalski, J. B. i L. M. — Njegovo se pjesništvo svojim strukturnim značajkama približuje tokovima suvremena »pojmovna pjesništva« te je u osnovi obuzeto misaonim i poetičnim iskustvima svakodnevna opstanka, sudarima zbilje i privida, bitka i ništavila.