BUĆA, Vicko (Vinko, Vicentius, Vincenzo, Vićentije, Buchia, Bucchia), pjesnik (Kotor, početak XVI st. — Kotor, druga pol. XVI st.). Brat pjesnika Frana. O njegovu životu ima vrlo malo podataka, tek pokoji u dokumentima kotorskoga arhiva (primjerice iz 1547. u sudsko-notarskim spisima). Poznati kotorski humanist i pjesnik Lj. Paskvalić posvećuje i njemu pjesmotvore, četiri soneta, pod naslovom A. M. Vincenzo Bucchia (Rime volgari, 2. Venecija 1549, 79–80; objavio ih i A. Bacotich). U njima, izraženom osjećajnošću, ističe Bućin pjesnički rad, hvali ga i slavi, izrijekom navodeći u drugom sonetu njegov »vječno lijepi i sveti stil« (»’l tuo stil’ eterno, et santo«). Četvrti je sonet, vjerojatno, Paskvalićev odgovor na neku Bućinu pjesmu. Navedeni su izvori za sada jedino svjedočanstvo o Bućinu pjesnikovanju. Zasigurno je i B. pripadao zakasnjelu petrarkističkom pjesništvu u našim stranama, skupini kotorskih pjesnika humanista XVI st. Kadšto ga u starijoj literaturi poistovjećuju s istoimenim dominikancem.
LIT.: Đ. Körbler: Talijansko pjesništvo u Dalmaciji 16. vijeka, napose u Kotoru i u Dubrovniku. Rad JAZU, 1916, 212, str. 18. — A. Bacotich (a. b.): Delle rime volgari di Messer Ludovico Paschale di Catharo, Dalmatino. Archivio storico per la Dalmazia (Roma), 1(1926) II/8, str. 6, 9–11. — R. Kovijanić: Kotorski pjesnici – humanisti. Stvaranje, 8(1953) 1/2, str. 52–53. — Isti: Književnost Kotora. Kotorska sekcija Društva istoričara Crne Gore 1948–1968 (spomenica). Kotor 1970, 107. — R. Rotković: Crnogorsko književno nasljeđe, 1. Titograd 1976, 115.
Miljenko Foretić (1989)
