BUDOR, plemićka obitelj s pridjevkom »iz Budrovca« (»de Budrouch«, »Budrowch«, »Bwdrowch«) prema istoimenomu obiteljskom posjedu (danas Budrovac kod Đurđevca), gdje se spominje od ranoga srednjeg vijeka; u tom dijelu negdašnje Križevačke županije imala je poslije i više drugih posjeda. Prema genealoškim podacima u ispravi iz 1380 (i kasnijoj iz 1610) prvi poznati predak obitelji bio je Sagud; obiteljsku lozu nastavio je njegov sin Budor (Bodor, Bwdor), čije se ime bilježi kao prezime obitelji od prve pol. XV st. (1425. »Jucobus, filius Stephani Budor de Budrouch«). Jakovljev unuk Blaž (umro između 1493. i 1495), sin Adama (spominje se 1429–44), sudjelovao je na saboru u Zdencima 28. XI 1480. Sin Blaževa brata Nikole (umro prije 1476), magistar Andrija (umro oko 1529), 1514. kraljev izaslanik u rješavanju spora između Jurja Brandenburškog i obitelji Ratkaj, bio je u službi bana Franje Batthyánya, a oko 1528. priklonio se Ivanu Zapoljskom, koji mu je tada darovao više posjeda u Križevačkoj županiji; poslije se morao pokoriti kralju Ferdinandu. God. 1529. sastavio je oporuku; bio je donator crkava u Đurdevcu i Budrovcu te franjevačkog samostana u naselju »Gorbonuk« (prema većini povjesničara Kloštar Podravski, a prema nekima naselje Grabrovnica), u kojemu su Budori imali obiteljsku grobnicu. Njegov sin Vid (umro prije 1582) istaknuo se u borbama s Turcima u Ugarskoj i Hrvatskoj; do 1569. bio je kaštelan Trakošćana, a od 1566. spominje se kao suvlasnik posjeda Zajezda i Vidovec kod Varaždina. I njegov sin Ivan (umro prije 1622) bio je od oko 1580. u vojnoj službi i ratovao s Turcima u Hrvatskoj i Ugarskoj; sudjelovao je i u bitki kod Siska 1593; oko 1589. bio je potkapetan tvrđave Koprivnica, a 1610. nadzornik haramija (»vaivoda haramiis«) u Podravini sa sjedištem u Đelekovcu. Iste godine potvrdio mu je kralj staro plemstvo i podijelio grb. Imao je posjede u Varaždinskoj, Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji (područje Donje Zeline); 1608. plemićki je sudac u županiji Varaždinskoj, 1617–19. u Križevačkoj županiji, 1612. prokurator Kaptola u Zagrebu, a oko 1615. upravitelj imanja Nikole Zrinskog. God. 1618. bio je član odbora izabrana u Hrvatskom saboru za ispitivanje računa ubirača poreza. Potkraj XVI st. djelovao je i Stjepan (»Budor de Budrowz«, »Budoucy«, oko 1578–1600). Prema A. Cuvaju i E. Laszowskom, bio je oko 1576. rektor škole u Samoboru. Biskup Juraj Drašković imenovao ga je 1578. zagrebačkim kanonikom. Studirao je u Bologni i postigao doktorat obaju prava (1579–82). Bio je i rektor tamošnjega hrvatskog zavoda (1581/82), a u Zagrebu arhiđakon dubički (1582) vrbovečki (1583) i katedralni (1586) te kanonik lektor i generalni vikar biskupa Petra Herešinca (1596). Bio je i zastupnik u Ugarsko- hrvatskom saboru u Požunu (Bratislava, 1583) te upravitelj sisačke gospoštije (1584). Ivanov sin Gašpar (spominje se 1654–58) bio je 1649. i 1655. među hrvatskim zastupnicima na zasjedanju Ugarsko-hrvatskog sabora u Požunu, 1656. izaslanik kralju, a 1658. ratnom vijeću u Grazu zbog nekih problema s Vojnom granicom. U XVII st. zabilježeni su još i Juraj (spominje se 1675–97), 1683. plemićki sudac županije Varaždinske, i Stjepan, 1699. podsudac Zagrebačke županije. Posljednji muški član obitelji bio je Jurjev sin Nikola (1682–1739).
LIT.: Obitelj: — I. Nagy: Magyarország családai czimerekkel és nemzékrendi táblákkal, 2. Pest 1858, 258. — J. Janković: Pabirci po povjesti Županije varaždinske. Varaždin 1898, 30, 37. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 23. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 1–5. Zagreb 1912–1918. — F. Brdarić: Arhiđakonat komarnički (1334–1934). Časti i dobru zavičaja (zbornik). Zagreb 1937, 342, 348, 355–357, 360. — E. Laszowski: Povjesni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 17. Zagreb 1941. — L. Dobronić: Povijesni spomenici grada Zagreba, 19. Zagreb 1953. — K. Dočkal: Srednjovjekovna naselja oko Streze. Starine, 1956, 46, str. 147, 149, 152. — Zaključci Hrvatskog sabora, 1–3. Zagreb 1958–1961; 6, 1968. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 2(1959) str. 317, 343, 345, 348, 360–361, 364, 367, 374; 3(1960) str. 565, 568, 572, 575, 577, 612, 615, 619; 4(1961) str. 470, 477–478, 481, 498–499, 501, 503, 507, 509, 511–512, 514, 518, 523, 525–527, 530–531, 538, 540, 545–546, 548–550, 553; 5(1963) str. 535–537, 543, 545–547, 551, 555, 558–560, 564, 566–567, 570, 572, 574. — D. Feletar: Podravina. Koprivnica 1973, 48, 61. — J. Adamček i I. Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Diplomatički zbornik, 16. Zagreb 1976. — Blaž. — I. Kukuljević Sakcinski: Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 1. Zagrabiae 1862, 215. — Andrija. — E. Laszowski: Oporuka Andrije Budora od Budrovca g. 1529. Vjesnik Kr. državnog arkiva u Zagrebu, 6(1934) str. 50–51. — Vid. — Isti: Ratne zgode Vida Budora. Prosvjeta (Zagreb), 6(1898) 4, str. 140. — Ivan. — Isti: Hrvatski junak Ivan Budor. Ibid., 7(1899) 11, str. 336–338. — Z. Herkov: O rukopisu »Notitiae de praecipuis officiis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae«. Rad JAZU, 1984, 405, str. 183. — Stjepan arhiđakon. — E. Laszowski: Samobor. Vienac, 31(1899) 45, str. 729. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 1. Zagreb 1910. — Lj. Ivančan: Podaci o zagrebačkim kanonicima od 1193. do 1924 (rkp. u Kaptolskom arhivu, Zagreb, br. 660).
Josip Buturac (1989)
