BUJANOVIĆ, Ivan

BUJANOVIĆ, Ivan, književni povjesničar, prevodilac i pedagog (Ogulin, 11. VII 1894 — Vršac, 10. VII 1945). Osnovnu školu polazio je u Ogulinu, gimnaziju u Karlovcu (1904–12). Studirao je slavistiku i germanistiku u Zagrebu (1912–14, i 1915/16) i Beču (1914/15). Od 1916. do 1918. bio je na talijanskoj i ruskoj fronti. Od 1919. do 1943. gimnazijski je profesor u Karlovcu, Korenici i Gospiću, a u Petrinji direktor gimnazije. — B. se javio radom Varaždinski intimni teatar (Karlovac, 1925, 9). Od 1928. do 1941. objavljivao je članke iz naše, ruske i češke književnosti u publikacijama Riječ, Karlovački kalendar, Hrvatska sloboda, Novosti, Pravda, Javnost, Hrvatska straža, Krug. Važniji su mu napisi: Jedan neobjavljeni politički članak A. G. Matoša, Veliki slavista Vatroslav Jagić (Pravda, 1934, 10; 1938, 12), Jan Kolar danas (Krug, 1938, 3). Služio se pseudonimima Justus i Pavao Carus. B. je prevodio s ruskog, njemačkog i engleskog. Zapažen je kao prevodilac prozâ V. G. Korolenka (Kraj carske vlasti) i I. G. Erenburga (Julio Jurenito). — U literaturi se spominje u prvom redu kao pedagog a manje kao književni povjesničar i prevodilac.