BUKL, Stevan

BUKL, Stevan (Buckl, Stjepan), građevni inženjer (Gora kod Petrinje, 28. I 1855 — Zagreb, 4. XII 1925). Sin krajiškog liječnika, čiji su se preci u XVII st. doselili iz Škotske u naše krajeve. Nakon svršene pučke škole u rodnom mjestu, polazio je veliku realku u Zagrebu i kao graničarski stipendist 1872–76. Visoku tehničku školu (Die Technische Hochschule) u Beču. Započeo je službovati 1876. kao tehnički dnevničar pri generalnoj komandi u Zagrebu, gdje je nakon položena državnog ispita postao inženjerski asistent. Istaknuo se u službi privremenoga inženjerskog pristava Zemaljske vlade u Zagrebu oko popravka štete od potresa 1880. Od 1882. do 1889. inženjerski je pristav u građevnim uredima u Gospiću i Vinkovcima te tehnički izvjestitelj, a potom gradski inženjer pri Kotarskoj oblasti u Brodu na Savi (danas Slavonski Brod). God. 1895–97. radi pri Županijskoj oblasti u Požegi, gdje je 1892. imenovan kraljevskim inženjerom, a 1895. nadinženjerom. Za zasluge na kulturno-tehničkim radovima imenovan je 1898. kulturno-tehničkim nadinženjerom pri Zemaljskoj vladi u Zagrebu, 1906. tehničkim savjetnikom, a 1913. građevnim nadsavjetnikom te mu je 1915. povjerena uprava II odsjeka (za vodograđevine i kulturu tla) pri Vladinu odjelu za narodno gospodarstvo. Nakon umirovljenja početkom 1919. reaktiviran je sredinom iste godine i imenovan generalnim inspektorom voda za Hrvatsku i Slavoniju, ali je u listopadu 1920. najposlije umirovljen. Od 1878. član je Kluba odn. Društva inženjera i arhitekata. — Već kao mlad inženjer B. je posvetio osobitu pažnju hidrotehničkim radovima: gradnji obrambenih nasipa duž Save u Slavoniji, kanalizaciji i melioraciji istočne Slavonije; izradio je osnovu za isušenje Lonjskog polja te regulaciju donjeg toka Lonje i Velikog Struga. Izveo je niveliranje od Kutine do Velikog Struga i time dokazao da je izvediva stara osnova iz 1793. Ignjata Pongratza o prirodnoj odvodnji Lonjskog polja. Zaslužan je za razvitak vodnih zadruga u Slavoniji i Srijemu. Podupirao je više od dvadeset godina radove Vodne zadruge za regulaciju Vučice i Karašice u Donjem Miholjcu, 1899/1920. bio je vladin povjerenik u Zadruzi za regulaciju rijeke Vuke u Osijeku i mnogo godina u Vodnoj zadruzi za isušenje jugoistočnog Srijema u Zemunu, koje su u to vrijeme izvele svoje najveće radove. S Josipom Altmanom izradio je 1881. prvo njemačko-hrvatsko tehničko nazivlje, a 1882. sastavio Građevni pristojbenik, prvi te vrsti u Hrvatskoj (do tada su se građevinski obrtnici i uredi služili samo njemačkim nazivljem). God. 1914. sudjelovao je u reorganizaciji zemaljske građevno-tehničke službe sastavivši zbirku svih dotadašnjih građevnih propisa. S građevnim nadsavjetnikom Augustom Pisačićem izdao je 1919. važno djelo Podaci za regulaciju Save i melioraciju Posavlja. U rukopisu je ostala grada za opsežnu hrvatsku tehničku terminologiju koju je skupljao četrdeset godina. Za svoj rad primio je mnoga priznanja. U Osijeku je 1920. utemeljena Stipendijalna zaklada inženjera S. Bukla namijenjena slušačima visokih tehničkih škola.