BUNJEVČEVIĆ, Josip, aktivist revolucionarnoga radničkog pokreta (Slavonska Požega, 3. VIII 1898 — Slavonska Požega, 16. III 1981). Kao član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije sudjeluje u revolucionarnim previranjima u Slavonskoj Požegi, te je 24. X 1918, prilikom pobune domobranskog garnizona u požeškoj kasarni, demolirao poštansku telefonsku centralu da spriječi dolazak lojalnih trupa u Požegu i ugušivanje pobune. Član je KPJ od Osnivačkog kongresa, organizator štrajkova, komunistički gradski zastupnik, urednik komunističkog lista Narodna volja i sudionik Drugog kongresa KPJ. Uoči izbora za Konstituantu odlazi po direktivi Pokrajinskog komiteta KPJ na agitacijski rad u Križevce. Potkraj 1920. biran je za drugog tajnika Saveza građevinskih radnika Hrvatske. God. 1923. i 1924. radi u Bjelovaru, gdje dolazi u doticaj s Josipom Brozom, a potom je u Zagrebu, gdje je na listi ljevičara izabran u Centralnu upravu Saveza grafičkih radnika Jugoslavije. God. 1933. vraća se u Slavonsku Požegu i uključuje u sindikalni pokret kao njegov rukovodilac i organizator. Dolazi u sukob s novoformiranom požeškom partijskom organizacijom i, neopravdano obijeđen da je policijski konfident, 1938. je isključen iz KPJ. U vrijeme rata zaposlen je u Zagrebu i Banjoj Luci, a koncem 1944. stupio je u NOV. Poslije oslobođenja radi u Beogradu, u Centralnom vijeću Saveza sindikata Jugoslavije. Ponovno isključen iz KPJ 1947. vraća se u Slavonsku Požegu, gdje se uskoro izjasnio za rezoluciju Informbiroa i osuđen na dvije godine robije. Radni vijek završio je kao knjigoveški radnik u Slavonskoj Požegi, pokušavajući se povremeno uključiti u politički život.
LIT.: V. Cecić: Historija organizacije i političkih borbi grafičkih radnika Hrvatske 1870–1955. Zagreb 1955. — S. Ljubljanović: Radnički pokret u Požeškoj kotlini, 1873–1920, 1. Slavonska Požega 1961. — Požega 1227–1977 (zbornik). Slavonska Požega 1977, 40.
Srećko Ljubljanović (1989)
