BURIĆ, Mihovil, pisac glagoljaš (Poljane u Istri, XVI st.). Poznat je jedino po zapisu koji je ostavio u fragmentu hrvatskoglagoljskog Disipula (Arhiv JAZU u Zagrebu), nastalom prije 1542: »Sie Pis‹a›Pop Mihovil sin’ Antona Burića V Polanah kada bih’ podružnik s Popom Mihovilom Glavičićem z Grižan A bišeše (!) faimeštar g(ospa)d(i)n Matij I to biše za vrime Žicepamara g(ospo)d(i)na Bilam 1542«. B. je, dakle, bio sin Antona Burića, a 1542, kad piše svoj zapis, u Poljanama je župnik neki gospodin Matij, dok je on kapelan zajedno s popom Mihovilom Glavičićem iz Grižana. I. Milčetić nije uspio identificirati ovaj kratki rukopis kao fragment Disipula, jer je bio ubačen u jedan zbornik s kraja XV st. koji sadrži hrvatskoglagoljski Antonin (Arhiv JAZU), pa je samo u opisu tog zbornika spomenuo i ovaj tekst sa zapisom M. Burića. Izdvojio ga nije ni R. Štrohal, premda je utvrdio da pripada drugom rukopisu, a I. Tkalčić i Đ. Šurmin krivo su i Antoninov tekst pripisali Buriču, datirajući ga i krivom godinom – 1452. Fragment Disipula identificirao je i izdvojio iz spomenutog zbornika tek V. Štefanić s napomenom da je rukopis ovog fragmenta sličan, ali ne potpuno identičan rukopisu zapisa M. Burića. Od četiri opširna hrvatskoglagoljska (osim ovog fragmenta) Disipula, koji su prijevod i kompilacija glasovitoga latinskog dijela Sermones Discipuli de tempore et de sanctis cum Promptuario exemplorum et de miraculis beatae Mariae Virginis, ciklusâ propovijedi za crkvenu godinu s »exemplima« i Marijinim mirakulima njemačkog dominikanca Johannesa Herolta, priora i lektora u Nürnbergu (1380/1390–1468), tri je (Disipul A, B, C) pisao pop Mihovil, plovan belgradski (u Vinodolu), koji je možda i prevodilac Heroltova djela i tvorac hrvatske matice prijevoda (nije identičan M. Buriću), a četvrti (Disipul D) Ivan Brozović iz Selaca. Fragment sa svega 5 listova sadrži propovijed na 2. nedjelju po Duhovima, na kraju koje se nalazi poznata legenda o rajskoj ptici (objavio je R. Strohal u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1918, 23) i početak propovijedi na 3. nedjelju po Duhovima. Prema tome, ovaj je kodeks sadržavao najvjerojatnije samo dio Heroltova djela, možda samo njegov pentekostar.
LIT.: I. Milčetić: Hrvatska glagolska bibliografija. Starine, 1911, 33, str. 222–229. — R. Strohal: Rajska ptica u istarskoga popa glagolaša Mihovila Burića (s tekstom legende). Prosvjeta, 19(1911) str. 197–198. — Isti: Hrvatska glagolska knjiga. Zagreb 1915, 144–148. — V. Štefanić: Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, 1. Zagreb 1969, 226. — I. Petrović: Marijini mirakuli u hrvatskim glagoljskim zbirkama i njihovi evropski izvori. Radovi Staroslavenskog instituta, 8. Zagreb 1977, 150–189.
Ivanka Petrović (1989)
