BUSATO, Antonio di Pier Paolo

BUSATO, Antonio di Pier Paolo, kipar (Venecija ? — Šibenik, 1467). Mlečanin, nastanjen u Šibeniku gdje se spominje u dokumentima 1434–67. I u nas pogrešno je, kao i u Veneciji, smatran sinom uglednoga graditelja i kipara Pierpaola dalle Massegne. Već 1434. imao je zemlje u šibenskoj okolici te vodio neke dužničke sporove. Iste godine izgradio je u Grebaštici kod Šibenika grobišnu crkvicu te u luneti vrata, s reljefnim likom Sv. Petra, uklesao svoje ime. Idućih godina izvodi veće kamenarske radove na šibenskoj katedrali, ali njegov pravi doprinos u prvoj fazi gradevine ne može se raspoznati, no sa sigurnošću se može ustvrditi da nije bio projektant niti glavni arhitekt, kako se ranije pisalo. Pripisuje mu se nadvratnik s dvama malim likovima bratima iz 1439, navodno s crkve Sv. Krševana, koja se arhivski spominje u vezi s njegovim imenom budući da je za njezinu bratovštinu izradio stubište s ogradom i ulazom na pijevnicu crkve. Busatov rad na kapitelima rastavljenog ciborija glavnog oltara u franjevačkoj crkvi dokazan je ugovorom iz 1441. Radio ga je zajedno s L. Pincinom, s kojiin je surađivao i na gradnji katedrale. Iste godine Vijeće grada Šibenika oduzelo im je vođenje te gradnje zbog većih propusta u izvedbi. B. se u potrazi za zaradom vratio u rodnu Veneciju i zaposlio na gradnji palače Ca d’Oro, priključivši se radionici u kojoj je zacijelo bio školovan. God. 1446–49. radio je ponovno na šibenskoj katedrali, gdje je po uputama Jurja Dalmatinca nastavljena gradnja kapelâ pobočnih lađa. Na Braču je 1450. ugovorio obradbu kamena za sakristiju koju je Juraj Dalmatinac podizao uz katedralu, a dvije godine potom obnovio sličnu pogodbu kao klesar golih kamenih blokova. Sudeći po mnogim podacima i nekim sigurno potvrđenim djelima, B. je bio prokušan klesar čije je umijeće u potpunosti izraženo na manjim zadacima. Podučavao je mladiće u svojem umijeću te surađivao s majstorima istovrsne razine pri izvedbi nekoliko arhitektonskoplastičnih ostvarenja. Ta je suradnja dovoljna da ga se smatra tvorcem dijela arhitektonske plastike na šibenskoj katedrali učinjene prije dolaska Jurja Dalmatinca. Kako su i neki plastični sastavci na stambenim palačama i kućama iz prve pol. XV st. sličnih stilskih osobina, moći će se proširiti njegov doprinos gotičkom klesarstvu Šibenika. Busatova sklonost sitnoplastičkom izrazu i dekorativnom ukusu najbolje se prepoznaje na klesarski istančanim kapitelima franjevačkog ciborija. B. je u našoj likovnoj prošlosti zaslužan jedino kao prijenosnik utjecaja zrelogotičkog sloga iz Venecije u Šibenik. Iako je sudjelovao pri gradnji navedenih dijelova katedrale u Šibeniku, iskazao je slabu darovitost te su stoga neosnovane pretpostavke da je on tvorac nekih kipova apostola u nišama portala šibenske katedrale, koji formalno nisu srodni njegovim radovima. Sve što je usvojio od učitelja j majstora s kojima je radio, biló je svedeno na razinu visoka obrta bez osobite likovne samostalnosti ili plastične snage. Upravo stoga, osim na jednomu potpisanom djelu – reljefnom liku Sv. Petra u Grebaštici – Busatov rad zakasnjela stilistike i bljedunjave izražajnosti nije potpuno razlučen.