BUTKO, glagoljski pisar (druga pol. XIV st. — prva pol. XV st.), pisac hrvatskoglagoljskoga Hrvojeva misala. Talijanski povjesničar iz Zadra Giuseppe Praga pisca Hrvojeva misala identificira s pisarom Butkom Budonjićem (Budogna) ili Budačićem (ocem prezbitera Petra Budonjića, kurijalnog prelata Zadarske metropolije), koji se spominje u nekoliko zadarskih dokumenata s kraja XIV st. K. Prijatelj smatra da te tvrdnje G. Prage ostaju u okvirima hipoteze. B. je vjerojatno bio već afirmiran pisac glagoljskih kodeksa kada mu je povjereno pisanje glagoljskog misala za tada najmoćnijega bosanskog feudalca Hrvoja Vukčića Hrvatinića koji je postao herceg grada Splita. Kodeks je B. pisao između 1403. i 1404. i sam se predstavio kao pisac Misala u Kanonu mise, u spomenu živih (»Memento vivorum«): »Tu pomeni žive ke hoćb. i But’ka pis’ca« (f. 139r): Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića obuhvaća 247 folija ispisanih na pergameni i najbogatije je iluminiran hrvatskoglagoljski liturgijski kodeks s 96 minijatura različitih veličina i oblika i s oko 380 velikih, te s mnoštvom manjih inicijala. B. je nacrtao strukturu inicijalâ, a iluminator ih je dotjerivao bojom i perom u stilu kasne, cvjetne gotike. Misal je pisan ustavnim glagoljskim pismom onog vremena i jezikom koji, prožet elementima živoga čakavskog narječja, predstavlja među hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama najveći otklon od crkvenoslavenske norme. U javnosti se za nj prvi put čulo 1854, nakon što je otkriven u biblioteci Sarayi carigradskih sultana. Znanstvenu monografiju o kodeksu s djelomičnim reprodukcijama iluminacije priredili su V. Jagić, L. Thallóczy i F. Wickhoff 1891. u Beču, kamo je donesen na proučavanje iz Carigrada. Nakon toga mu se bio zameo trag; ponovno je »otkriven« 1963. u biblioteci Sarayi, gdje se čuva u sultanovoj riznici. Misal je objavljen 1973, u 2 sveska (faksimilirano izdanje i kritičko izdanje teksta u latiničkoj transliteraciji), suradnjom Staroslavenskog instituta »Svetozar Ritig« u Zagrebu, Akademische Druck-u. Verlagsanstalt u Grazu i Mladinske knjige u Ljubljani.
LIT.: V Jagić, L. Thallóczy i F. Wickhoff: Missale glagoliticum Hervoiae ducis Spalatensis. Vindobonae 1891. — F. Šišić: Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba (1350–1416). Zagreb 1902. — I. Milčetić: Hrvatska glagoljska bibliografija. Starine, 1911, 33, str. 33–35. — G. Praga: Lo scriba del Messale glagolitico del duca Hrvoje (rkp., Biblioteca Nazionale di S. Marco, Venezia). — J. Vajs: Najstariji hrvatskoglagoljski misal. Zagreb 1948, 37–38. — M. Harisijadis: Misal Hrvoja Vukčića nalazi se u Saraju. Slovo, 1963, 13, str. 243–245. — Ista: Slovenski rukopisi u biblioteci Saraja u Carigradu. Starinar, NS, 1964–65, 15116, str. 145–161. — Ista: Minijatura u Jugoslaviji (katalog izložbe). Zagreb 1964, 32. — M. Pantelić: Povijesna podloga iluminacije Hrvojeva misala. Slovo, 1970, 20, str. 39–96. — B. Grabar, A. Nazor i M. Pantelić: Hrvatsko-glagoljski misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića, 2. (Predgovor, str. IX–XI; Appendix, 489–517). Zagreb—Ljubljana—Graz 1973. — K. Prijatelj: Prilog stilskoj pripadnosti minijatura Misala vojvode Hrvoja. Radovi. Filozofski fakultet – Zadar, 23(1983–84) 23(10), str. 311–319.
Ksenija Režić (1989)
