BUTKOVIĆ, Radin Juraj

BUTKOVIĆ, Radin Juraj (Georgij), diplomat i uglednik Crkve bosanske (Seonica, oko 1400 — ?, 1466/67). Naslovljuje se kao »krstjanin Crkve bosanske« (1422) kad u ime svoga gospodara Radoslava Pavlovića pregovara s Dubrovčanima o prodaji Konavala, kao »čestiti gospodin starac« (1438), koji ima ovlast podići iz dubrovačke zalagaonice novac Stjepana Vukčića Kosače, novoga gospodara Huma, čiji je glavni barun i savjetnik te potpisuje njegovu oporuku (1466) i najposlije kao jedan od dvanaest strojnika s naslovom »gosta Crkve bosanske« (1453) u aktu pomirenja Stjepana Vukčića Kosače sa ženom Jelenom. U hijerarhijskom stupnjevanju Crkve bosanske »gost« je prvi i neposredni suradnik biskupa i djeda bosansko-humskih krstjana. U političkom životu svoje zemlje igrao je ulogu putujućeg ambasadora između bosanskog dvora, humske gospode i Dubrovačke Republike. Iako je pouzdanik humskih vojvoda Pavlovića i Stjepana Kosače u složenim odnosima s Republikom Svetoga Vlaha, gost Radin spremno prihvaća darove Dubrovčana u firentinskom platnu, novcu i nekretninama (lijepa kuća u gradu podno Srđa) »zbog svoje dobrohotnosti« prema Republici i u »znak trajnog prijateljstva«. Sve veća turska opasnost prisiljuje ga da potkraj života potraži sigurnije utočište od onoga što su mu pružali Dubrovčani, jer u ožujku 1466. mletački Senat sa šezdeset glasova »za« i sedam »protiv« nudi gostoprimstvo gostu Radinu i pedesetorici ili šezdesetorici istomišljenika njegove sljedbe i zakona na području Republike Svetoga Marka. Iz Oporuke koju gost Radin sastavlja u Dubrovniku 5. I 1466. razabiru se hijerarhijsko ustrojstvo Crkve bosanske, društvene strukture krstjanskih zajednica i njihovi odnosi s pripadnicima drugih vjera kao i temeljne doktrinarne zasade tih pripadnika heterodoksnog kršćanstva u kojima mnogo više dolazi do izražaja ideja povratka na izvore kršćanstva od dualizma, koji spomenutim »krstjanima i krstjanicama... svete vjere apostolske« imputiraju vrela katoličke odn. pravoslavne provenijencije. Zato je sadržaj Oporuke izvorom dosad brojnim raspravama i razilaženjima među povjesničarima. Čuva se u Historijskom arhivu u Dubrovniku (Test. not. 1467–1471, fol. 1–2). — Rijetki su predstavnici Crkve bosanske u njezinoj tristoljetnoj povijesti (XIII–XV st.) stekli takav ugled kao gost Radin. Za njega A. V. Solovjev kaže da je bio tipičan predstavnik zadnjeg vijeka bogumilstva, kad je ono već bilo izgubilo svoj vjerski i socijalni zanos povezavši svoje interese s interesima feudalne gospode i postavši njezinim savjetnikom u novčarskim poslovima.