BUTORAC, Anka

BUTORAC, Anka, revolucionarka (Podstrana, Donje Pazarište, 26. VIII 1904 — Kostajnica, 22. I 1942). Djetinjstvo i mladost provela je u rodnom selu. God. 1920. započinje učiti krojački zanat u Glini gdje 1925. završava Žensku stručnu školu. Od kolovoza 1925. radi u Zagrebu u »Domaćoj tvornici rublja«, te postaje član Nezavisnih sindikata. God. 1926. postala je član KPJ, član Mjesnog komiteta Crvene pomoći, a 1927. član Centralne uprave Saveza radnika odjevne industrije te IO Mjesnog (radničkog) sindikalnog vijeća. Zajedno s Josipom Brozom, Ivanom Krndeljom, Baricom Debeljak i dr. izabrana je u Komisiju za rad među ženama. God. 1928. kao član zagrebačke partijske organizacije pripada antifrakcijskoj struji, koju predvodi Josip Broz. Iste godine udala se za revolucionara Blagoja Parovića. Zbog revolucionarnog rada često je bila proganjana i hapšena. God. 1929. osuđena je na godinu dana robije i nakon izdržavanja protjerana iz Zagreba (Izvještaj... Proleter, 1931, br. 19). Početkom 1931. napušta Jugoslaviju, odlazi u SSSR, gdje je završila KUNMZ 1935. u Moskvi pod konspirativnim imenom Marija Stjepanovna Gorova. Nakon povratka u zemlju (1935) radi u Sisku, Čakovcu pa u Varaždinu, gdje je 1936. rukovodila velikim štrajkom u tvornici »Tivar«. Na osnivačkom kongresu KPH 1937. izabrana je za člana CK KPH. Rukovodila je akcijom za pomoć jugoslavenskim dobrovoljcima u španjolskoj republikanskoj vojsci, a 1938. i sama je pokušala prijeći u Španjolsku, ali je na granici u Rakeku bila uhapšena. Od 1940. član je redakcije časopisa Ženski svijet i radi u partijskoj tehnici u Zagrebu, te je zadužena za Društvo za prosvjetu žena. U kolovozu iste godine uhapšena je u Zagrebu s još nekoliko rukovodilaca KPH, internirana u logor u Lepoglavu, odakle su je u srpnju 1941. ustaše prebacile u logor u Gospiću, zatim u Jastrebarskom i na kraju u logor »Danica« kod Koprivnice, odakle je 25. XII 1941. pobjegla u Zagreb. Sačuvan je njezin izvještaj od hapšenja 10. VIII 1940. do bijega iz »Danice« 25. XII 1941 (Građa za povijest narodnooslobodilačke borbe u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj, 1. Zagreb 1981, 419–424). U siječnju 1942. u drugom pokušaju prebacivanja u partizane, na putu prema Banijskomu partizanskom odredu kod sela Veliko Krčevo teško je ranjena u okršaju s ustašama, koji su je odveli u Kostajnicu gdje je u tamošnjem zatvoru mučena. Umrla je ne odavši ustašama čak ni svoje ime. Narodnim herojem proglašena je 14. XII 1949. Poprsje Anke Butorac koje je izradio Aleksandar Jovanovski nalazi se pred osnovnom školom njezina imena u Zagrebu.