BUTORAC, Pavao

BUTORAC, Pavao, povjesnik, kotorski i dubrovački biskup (Perast, 26. III 1888 — Dubrovnik, 22. XI 1966). Pučku školu završio je u Perastu, gimnaziju 1905. u Kotoru, studij teologije u Zadru 1910, te je od tada do siječnja 1912. upravitelj župe u Dobroti, kateheta gimnazije, profesor u pomorskoj i djevojačkoj školi (poslije trgovačkoj) u Kotoru do 1938, osim za I svjetskog rata, kada je kateheta u gimnazijama u Zadru i Splitu, a neko vrijeme predavao je i u poljodjeljskoj djevojačkoj školi u Lovretu. God. 1918–20. rektor je sjemeništa u Kotoru. Kotorskim biskupom imenavan je 1938, administrator Dubrovačke biskupije postaje 1940, a dubrovački biskup 1950. — Baveći se kulturnopovijesnim temama, osobitu pažnju posvetio je povijesti, povijesti umjetnosti te kulturnoj povijesti Boke kotorske. Od povijesnih radova ističu se studije utemeljene na neobjavljenim arhivskim izvorima: Boka kotorska prema narodnome pakretu u revolucionarnoj godini 1848 (Rad JAZU, 1938, 260), Boka kotorska nakon pada Mletačke Republike do bečkog kongresa (Rad JAZU, 1938, 264 i 265), a u rukopisu su mu ostala djela Kotor za samovlade (1355–1420), Kulturna povijest grada Perasta te Razvoj i ustroj peraške općine. Pisao je o crkvenoj povijesti toga kraja i Dubrovnika te o povijesti umjetnosti. Kao povjerenik Galerije umjetnina u Splitu opisao je 352 umjetnička spomenika s bokokotorskog područja. Objavio je nekoliko marioloških i hagiografskih djela u kojima povezuje teološke teme s domaćim svecima. Rasprave i članke objavljuje u domaćim i stranim publikacijama: Vrhbosna (1913, 1915, 1936, 1937), Almanah Mihovila Pavlinovića (Split 1917), List Dubrovačke biskupije (1917–19), Narodna strana (1924), Narodna svijest (1924, 1937), Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (1926/27, 1932), Bogoslovska smotra (1928, 1929, 1931, 1964–66), Hrvatska prosvjeta (1928–32), Ruski arhiv (1933, 1934), Naši gradovi na moru (1934), Nova Evropa (1934), Glasnik Narodnog univerziteta Boke kotorske (1936–38), Jugoslovenski istoriski časopis (1936), Rad JAZU (1938), Annales de l’Institut français de Zagreb (1940), Starine (1948), Anali Historijskog instituta JAZU (1952, 1966), Acta congressus Mariologici-Mariani (Lourdes 1958), Benedictina (Rim 1959), Maria et Ecclesia (Rim 1961), Crkva u svijetu (1966) itd. Sudjelovao je u radu II vatikanskog sabora (1963–65). U nekim svojim spisima, napose u Hrvatskoj straži (1928–30, 1938) i javnim nastupima djelovao je s pozicija katoličke akcije i klerikalizma. Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu dodijelio mu je 1964. počasni doktorat.