BUTOZAN, Milan, slikar i grafičar (Pančevo, 28. XI 1905 — Zagreb, 1943). Završio je Umetničku školu u Beogradu (tečaj nastavnika za crtanje), a 1925/26. bio je upisan na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu (J. Kljaković). Za okupacije djelovao je ilegalno, ali je otkriven te mučen i ubijen na ustaškoj policiji. — U prvoj fazi slika uljem intimne mrtve prirode i interijere s reminiscencama na P. Cézannea. Radio je i zidne slike u grobišnoj crkvi u Pančevu (1928), zidnu sliku Sveti Juraj (1939) na pročelju jedne crkve u Sloveniji te veliku ikonu na platnu u srpskoj pravoslavnoj crkvi Sv. Petke u Salniku kod Zeline (1933). Povremeno se bavio kiparstvom. Sredinom 30-ih god. usmjeruje se prema socijalnoj grafici (bakropisi Žena i Opijum, 1934) i ostvaruje najviši domet u mapi grafika L’art pour l’art (Zagreb 1940). Tada objavljuje i tekst Manifesta, zapravo predgovor mapi, u kojem obračunava sa svojom larpurlartističkom prošlošću i postavlja sebi zadatak »... da razumije stvarnost prožetu osjećajem socijalne pravde, da je svjesno prenese na platno s figuralnim kompozicijama koje će biti tendenciozne. Prikazivat će shvatanje društvenih pojava...«. U tom je smislu intonirana njegova posljednja izložba 1940. B. je objavio i nekoliko likovnih kritika o suvremenim slikarima (Studentske novine, 1931; Danica, 1932; Hrvatska straža, 1932; 15 dana, 1932) te nekoliko tekstova o problemima umjetnosti u Vojvodini (Pančevac, 1931; Pančevačka nedelja, 1933; Umetnost, 1934). Pisao je dnevnik koji je sačuvan u rukopisu u 9 knjiga (Zagreb, Arhiv likovnih umjetnosti JAZU). Samostalno je izlagao u Zagrebu (1932, 1934, 1936, 1940), Beogradu (1933) i Pančevu (1933, 1934, 1939; retrospektive 1959. i 1963). — Kratki stvaralački vijek M. Butozana bio je obilježen neprestanim traženjem motiva i eksperimentiranjem sa sredstvima izražavanja, pa stoga nije uspio potpuno pronaći svoj izraz.
LIT.: S. Trumić: Freske Milana Butozana u crkvi na pravoslavnom groblju u Pančevu. Južnoslovcnska iskra, 2(1931) 20/21, str. 8. — J. Draganić: Izložba slikara Butozana. Novosti, 26(1932) 118, str. 15. — G. Gamulin (G. G.): Osvrt na izložbu M. Butozana. Signali, 1(1932) 2, str. 38. — R. Ivanković: Fresko-slikarstvo akad. slikara prof. M. Butozana. Hrvatska straža, 4(1932) 2, str. 4. — B. Rajakovac: Savremeno vojvođansko slikarstvo. Uz izložbu akad. slikara prof. Milana Butozana. Studentske novine, 2(1932) 27, str. 2–3. — P. Lagarić: Milan Butozan. Javno mnenje, 1(1933) 41, str. 3. — R. Petrović (N. J.): Prva kolektivna izložba slika Milana Butozana. Politika, 30(1933) 9120, str. 7. — J. Bobek (J. B.): Ausstellung Milan Butozan. Morgenblatt, 49(1934) 42, str. 3, 5. — S. Trumić: Nastojanja i ostvarenja Milana Butozana na grafici. Umetnost, 1934, 10, str. 7–9. — V. Kašan: Osvrt na likovnu sezonu 1935–36. Hrvatska revija, 9(1936) 10, str. 549. — I. Šrepel (I. Š.): Slikarske izložbe. Milan Butozan i Milan Konjović u Salonu Ulrich. Jutarnji list, 25(1936) 8636, str. 10. — K. Hegedušić: Negativne pojave našeg likovnog života. Pečat, 3(1939) 10/12, str. 404–417. — M. Katić: Iskreni umjetnik koji se bori za svoju umjetnost. Milan Butozan otvara slobodnu slikarsku školu u Zagrebu. Novosti, 33(1939) 138, str. 12. — V. Han (V. M.): IV kolektivna izložba Milana Butozana u Salonu Ulrich. Obzor, 80(1940) 122, str. 2. — M. Selaković: Nova orijentacija slikara Milana Butozana. Pregled, 14(1940) XVI/198–199, str. 365–369. — S. Trumić i B. Krstić-Blaga: Milan Butozan (predgovori katalogu izložbe). Pančevo 1959. — Jugoslovenska grafika 1900–1950 (katalog izložbe). Beograd 1977–78. 243–244. — Potpuniju lit. do 1941. vidi u: Bibliografija rasprava i članaka JLZ-a, 12. Zagreb 1977.
Zdenko Šenoa (1989)
