BUZINA, Ratko

BUZINA, Ratko, specijalist higijene i preventivne medicine (Samobor, 27. XI 1920). Medicinski je fakultet završio 1944. u Zagrebu. God. 1945–47. liječnik je JA, a zatim do 1950. šef zdravstvene službe u Podravskoj Slatini. Od 1950. do umirovljenja 1985. radi u Centralnom higijenskom zavodu (poslije Zavodu za zaštitu zdravlja SR Hrvatske) u Zagrebu. Završivši 1950/51. u Baselu postdiplomski studij iz biokemije i vitaminologije te 1953. u Zagrebu specijalizaciju iz higijene i preventivne medicine, od 1954. do 1975. u Zavodu vodi Odsjek za fiziologiju prehrane. God. 1956. habilitirao se na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, na kojem je 1966. izabran za izvanrednog profesora. God. 1955/56. usavršavao se u SAD na sveučilištima u Minneapolisu i Nashvilleu, te je 1956–69. bio koordinator međunarodnog programa za ispitivanje kardiovaskularnih bolesti u Jugoslaviji, Grčkoj, Italiji, Nizozemskoj i Finskoj. Kao savjetnik za prehranu Svjetske zdravstvene organizacije za jugoistočnu Aziju djeluje 1959–62. u Indiji, Indoneziji, Tajlandu, Burmi, Šri Lanki. Doktorat znanosti postigao je 1963. disertacijom o utjecaju prehrane na koagulaciju krvi. God. 1975–85. rukovoditelj je Odjela za higijenu prehrane Zavoda za zaštitu zdravlja SR Hrvatske, a od 1986. znanstveni savjetnik Zavoda za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma »Vuk Vrhovac« u Zagrebu. — Proučavao je narodnu patologiju s nutritivno-epidemiološkog aspekta, posebice utjecaj prehrane na koronarnu bolest, krvni tlak, koagulaciju krvi te na serumske lipide, lipoproteine i kolesterol (Bulletin scientifique, 1956; Circulation, New York 1956–57, 1960, 1972; American Journal of Clinical Nutrition, Bethesda 1957, 1976; Arhiv za higijenu rada, 1957; The Lancet, London 1961; Voeding, Hag 1964, 1966; Acta medica Scandinavica, Stockholm 1967; Hrana i ishrana, 1966–67, 1979; International Journal for Vitamin and Nutrition Research, Bern 1968; Narodno zdravlje, 1969; Zdravstvena zaštita, 1969; Annals of Internal Medicine, Philadelphia 1972; Human Nutrition-Clinical Nutrition, London 1982; Liječnički vjesnik, 1984). Pratio je stanje prehrane i uhranjenosti pojedinih kategorija stanovništva Jugoslavije (industrijskog i seljačkog stanovništva, predškolske i školske djece i omladine, učenika u privredi, vojnika i dr.), izradivši antropometrijske i biokemijske metode i standarde za ocjenjivanje fizičkog razvoja i stanja uhranjenosti te njihovog permanentnog praćenja; posebnu je pažnju posvetio analizi društvene prehrane u nas, izradivši program za njeno unapređenje (Arhiv za higijenu rada, 1953, 1956; Higijena, 1958; Zdravstvena zaštita, 1969; International Journal for Vitamin and Nutrition Research, 1972; Arhiv za zaštitu majke i djeteta, 1974; Nutritio et dieta, Basel 1974, 1979; Rad JAZU, 1977, 373; Hrana i ishrana, 1976, 1979–82; Radovi Instituta za higijenu, socijalnu medicinu i medicinu rada Univerziteta u Sarajevu, 1975, 70; Bulletin WHO, Ženeva 1977; Liječnički vjesnik, 1979; Human Nutrition-Clinical Nutritiort, 1982; Materia socio-medica Iugoslavica, 1982). Osobitu je pažnju posvetio proučavanju vitamina i minerala u prehrani i metabolizmu čovjeka s posebnim osvrtom na hipovitaminoze i prehrambene deficitarne bolesti kao pelagru, endemsku gušavost i anemije te vitaminiziranje hrane (Higijena, 1953, 1955; Radovi I i II jugoslavenskog simpozija o endemskoj gušavosti, 1959, 1961; Journal of Nutrition, Bethesda 1959; American Journal of Clinical Nutrition, 1967, 1970, 1980; Hrana i ishrana, 1967, 1974, 1976; Liječnički vjesnik, 1968; Endocrinologia experimentalis, Bratislava 1969; Zdravstvena zaštita, 1969; International Journal for Vitamin and Nutrition Research, 1971, 1979, 1982, 1984; Arhiv za zaštitu majke i djeteta, 1974; Nutritio et dieta, 1976, 1978; Calcified Tissue Research, Berlin—New York 1977). Član je mnogih domaćih i inozemnih društava, među ostalim i New York Academy of Sciences. Bio je predsjednik Internacionalne unije za prehranu 1982–85, kojoj je od 1986. počasni predsjednik.