ČALIĆ, Eduard
traži dalje ...ČALIĆ, Eduard, povjesničar i publicist (Pula, 14. X. 1910). Obitelj mu je 1921. bila prisiljena iseliti se u Kraljevinu SHS. Osnovnu školu počinje u Marčani, a završava u Sušaku, gdje 1923/24. pohađa gimnaziju, koju nastavlja i završava u Karlovcu (1924–31). Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1937. God. 1936. piše za zagrebačke Novosti, a 1939. postaje dopisnik Novosti u Berlinu, gdje polazi poslijediplomski studij političke ekonomije, povijesti i publicističkih znanosti na Filozofskom fakultetu te brani doktorsku tezu Uloga štampe u političkoj, kulturnoj i gospodarskoj preobrazbi južnoslavenskih naroda, ali mu je u veljači 1941. zabranjena promocija zbog njegovih članaka u Novostima te pomoći politički i rasno progonjenim osobama; doktorirao je na istoj temi tek 1963. na Filozofskom fakultetu u Zapadnom Berlinu. God. 1942. uhićen prilikom bijega iz Njemačke te zatočen u koncentracijskom logoru Sachsenhausen-Oranienburg, gdje postaje povjerenikom jugoslavenskih logoraša i članom ilegalnoga međunarodnog komiteta pokreta otpora. Oslobođen je 4. V. 1945. U Crvenom križu 1945–46. skrbi o pomoći i repatrijaciji logoraša. Od 1946. do 1959. u Parizu je komentator lista Combat, a surađuje i u novinskoj agenciji »Opera Mundi«, koja je njegove radove plasirala po čitavu svijetu. Do 1975. živi u Zapadnom Berlinu, od 1975. u Francuskoj, a od 1984. u Austriji (Salzburg). Kao glavni tajnik Međunarodnog komiteta za znanstveno proučavanje uzroka i posljedica II. svjetskog rata u Luxembourgu vodi mnoge međunarodne akcije i organizira dva skupa u Zagrebu, u suradnji s JAZU (kojih su radovi objavljeni u zbornicima Drugi svjetski rat i mir među narodima, Zagreb 1970, i Snage putova i mira, Zagreb 1978). — Prije odlaska u inozemstvo organizirao je u Zagrebu i Karlovcu više likovnih izložaba, a nakon rata nekoliko velikih izložaba u Parizu. Bio je stalni ili povremeni suradnik mnogih vodećih svjetskih novina. Izvjestitelj je, npr., s Pariske mirovne konferencije; objavio je vrlo mnogo reportaža, eseja i putopisa o mnogim zemljama sa svih kontinenata; intervjuirao je više svjetskih političara i znanstvenika. Historiografska su mu istraživanja vezana najviše uz pojavu i razvoj nacizma, posljedice II. svjetskog rata, Treći svijet i borbu za mir. Autor je i suautor mnogih studija i članaka, radijskih i televizijskih emisija. God. 1947. francuski radio često ponavlja njegov prikaz koncentracijskih logora i plinskih komora Le troisième front, jedan od prvih stručnih radova iz toga područja u svijetu (tiskan je u Radio 47, Pariz 1947, 160–164). Na različitim jezicima objavio je mnoge studije i članke, a njegove knjige o esesovskoj podlozi Trećeg Reicha i H. Himmleru, usponu nacizma, počecima uspona A. Hitlera, tajnoj službi, paležu Reichstaga i organizatoru logora smrti R. Heydrichu prevođene su i objavljivane s autorovim dopunama u više europskih zemalja, SAD, Argentini i Japanu. Zapažene su mu knjige Univers Polaire (1955), s razradom strategijskih odnosa između SAD i SSSR-a u polarnim krajevima Europe, Azije i Sjeverne Amerike, zatim biografija arktičkog i antarktičkog istraživača Roald Amundsen, der letzte Wikinger (1959) te prikaz Bliskog istoka i Pakistana Le prophète et l’Atome – Islam, Suez, Pétrole (1956). U svom kapitalnom djelu Himmler et son Empire (1966 – hrvatsko izdanje Himmler i njegovo carstvo, Zagreb 1982) obrađuje temu »konačno rješenje židovskog pitanja« (holokaust), a nacističku ideologiju i praksu prikazuje i u knjizi o tajnim razgovorima Hitlera i njemačkog novinskog magnata Richarda Breitinga pod naslovom Hitler ohne Maske (1968 – hrvatsko izdanje Hitler bez maske, Pula 1985). U povijesnom proučavanju Trećeg Reicha posebno mjesto zauzima Čalićevo djelo Evropska trilogija – Atentat u Marseilleu i drugi svjetski rat s naslovima knjiga Smrtni udar Evropi, Anatomija Versaillesa i Propast Trećeg Reicha (1993). Autor je mnogih dokumentarnih i TV filmova, npr. o R. Amundsenu, nacističkom paljenju njemačkog parlamenta, koncentracijskim logorima, itd. U Francuskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj izvedeno je više Čalićevih radijskih drama (npr. o A. Schweitzeru, o J. Jaurèsu, koja je izvedena i u Comédie Française), a neke su i tiskane. Angažirani je stvaralac suvremenog tipa, koji sjedinjuje kvalitete novinara i studioznog povjesnika; rado eksperimentira i služi se novim tehnikama i umjetničkim tekovinama. Strastveni je polemičar. Preveo je na francuski Vojnovićevu Dubrovačku trilogiju. Nosilac je bugarskog Reda Sv. Ćirila i Metoda prvog reda (1963) te francuske Međunarodne nagrade otpora za životno djelo (1985).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
ČALIĆ, Eduard. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/calic-eduard>.