CALINI, Muzio

CALINI, Muzio (Callini, Callinus, Callina, Calino, Mucij, Mucije, Mutius), zadarski nadbiskup (Brescia, 1525 — Terni, 22. IV 1570), nosilac naziva feuda di Calino. Visoku humanističku naobrazbu dobio je od A. Manuzija i M. A. Flaminija. Mladost je proveo u elitnim kulturnim krugovima u Brescii, Padovi i Veneciji. Kao tajnik ciparskog biskupa A. Cornara putuje 1545. na Cipar gdje boravi tri godine, a 1549. odlazi na Maltu i pristupa Redu malteških vitezova ivanovaca. Kad je Cornaro 1551. postao kardinal, C. dolazi u Rim i uključuje se u službu kurije. Povezuje se s brescianskom kolonijom prelata humanista, odbija biskupsku stolicu u Adriji (1553), a nedugo potom i nadbiskupsku na Cipru. God. 1554. prihvaća dužnost Cornarova generalnog vikara u Zadru, a 1555. na Cornarov nagovor prihvatio je od Pavla IV imenovanje za zadarskog nadbiskupa. Biskupiju je primio u veljači 1556. i odmah se dao na reformu crkve, posvećujući posebnu brigu disciplini i izobrazbi klera. Nastojao je osnovati kolegij za gradsku mladež, a upravu povjeriti isusovcima. Prijateljevao je i dopisivao se s dubrovačkim humanistom nadbiskupom L. Beccadellijem. Njihovu korespondenciju objavio je G. B. Morandi u Bologni 1804. Pozvan je u Rim 1560. kao kardinalu Cornaru povjerljiva osoba da radi na pripremi novog otvorenja Tridentinskog koncila. U Trident je stigao 25. IX 1561. i do prosinca 1563, kad je koncil završen, u 233 pisma detaljno izvješćivao svog zaštitnika Cornara o radu i zaključcima koncila. Pisma je skupio i objavio Cornarov tajnik R. Rinalducci, a služila su kardinalu P. S. Pallaviciniju za njegovu povijest koncila. Poslije ih je objavio G. Mansi (S. Baluze, Miscellanea, 4, Lucca 1761, 193–350). Na koncilu je kao vrstan teolog i latinist sudjelovao u raspravama i u komisijama za izradbu Rimskog katekizma i Indeksa zabranjenih knjiga. Radio je i na redakciji rimskog misala i brevijara. Autor je dvaju dijelova Rimskog katekizma: De articulis fidei i De sacramentis. Osobni tajnik na koncilu bio mu je pjesnik Šime Budinić, kojega je potaknuo da na hrvatski jezik prevede Rimski katekizam. Na koncilu se C. zauzimao za glagoljicu i pjevanje poslanice i evanđelja na hrvatskom jeziku i kad su mise na latinskom jeziku. Poslao je svim podređenim župnicima okružnicu na hrvatskom jeziku s nalogom da se odredbe koncila, koje je 10. VII 1564. promulgirao u Zadru njegov vikar Loredan, imaju čitati i tumačiti vjernicima svake nedjelje u tijeku 1565. U Zadar se vratio početkom 1565. te održao u Trogiru, kao administrator biskupije, dijecezansku sinodu, proglasio odredbe koncila i izdao tzv. Calinusove konstitucije propisane za trogirsku crkvu. Pio V imenovao ga je, Cornarovim zauzimanjem, nadbiskupom u Terniju 1566. Prije odlaska, sazvao je u rujnu 1566. u Zadru dijecezansku sinodu. U studenom je otputovao u Italiju. Bio je posljednji komendatarni opat Sv. Mihovila na Ugljanu.